Nalazite se na:
Hrvatska pčela 5/2013 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Utorak, 07 Svibanj 2013
Image
TEHNOLOGIJA



Pčelarski radovi u svibnju


Milan Pastuović
I dalje se u opisivanju radova po mjesecima nastavlja suradnja kontinentalne i primorske Hrvatske. Petar Trogrlić, dipl. ing. agronomije iz Šestanovaca, kod Splita, daje nam savjete za Dalmaciju, dok nam Boško Banaj, dr. vet. med. iz Garešnice, daje upute za prevenciju bolesti i liječenje pčela.

U ovoj godini se zbog produžetka zimskog perioda dio poslova iz travnja preselio u svibanj, tako da bi se mogle primjeniti i upute iz Slovenije ili Austrije.

Ako smo imali pčele u stalnom kontaktu s dodanom hranom i nismo rashladili košnice, preranim proširivanjem imamo osnova za radove u svibnju. Prema dosadašnjim informacijama - pčele su dobro podnijele zimu, hranu su u cijelosti potrošile i bile su ovisne o dodanoj prihrani. Gubici su u granicama normale (do 10 posto), a kod pčelara koji nisu dodavali hranu - gubici su veći.

KONTROLA
I dalje radimo kontrolne preglede. Iskusni pčelari manje otvaraju košnice, početnici više. Ovisno o jačini zajednice - okrećemo svaki drugi okvir ili cijeli nastavak za 180 stupnjeva. Zamjenjujemo položaje nastavaka plodišta, polunastavak vraćamo na nastavak, ili donji nastavak plodišta postavljamo sada kao gornji, također uz okretanje za 180 stupnjeva. Time ostvarujemo prijenos hrane unutar košnice od naprijed prema nazad i odozdo prema gore – jer med se prirodno nalazi u zadnjem dijelu okvira i iznad legla. Kako bismo to pospješili, izgrebemo malo medne poklopce na saću. To je tzv. špekulativno prihranjivanje i pravljenje mjesta matici za nesenje. Samo što ove godine i nema puno takvog meda u saću. Prema vlastitoj procjeni, dodavanjem satnih osnova na izgradnju pčelama dajemo posla, a iznosimo crne okvire na pretapanje u vosak. Građevnjaci (okviri bez žice i satne osnove) su prirodna klopka za varou.
Radimo na sprječavanju rojenja pravodobnim proširivanjem košnice. Dodajemo prvi nastavak medišta na razvijeno plodište od dva nastavka. Zajednica ide prema vrhuncu razvoja, mlade pčele traže gradnju saća, leglo je u dva nastavka i sve je više radilica.
Razdvajamo matičnom rešetkom medište od plodišta. Samo ako je jako dobra paša, možemo staviti u nastavke medišta po devet okvira, pčele će izgraditi dublje stanice i matica ih neće zalijegati, uneseni nektar će potiskivati maticu prema dolje i imat ćemo efekt plodišta i medišta kao da je bila matična rešetka. Već kod srednje paše ta poželjna pravilnost će izostati.




Kako izraditi napravu za uvlačenje žice u okvire?


Marijan Dodigović
Prije nekoliko godina krenuo sam u pčelarstvo kupovinom vozila sa 40-ak košnica AŽ standard i od toga 30-ak prezimljenih zajednica. Zanemario sam dileme – treba li početi s nekoliko zajednica ili odmah krenuti (po mome) „kako treba“? Razmišljao sam, ako počnem s par zajednica i nakon nekog vremena vidim da to ne ide, lako ću odustati, a šteta neće biti prevelika, ali sam se ipak odlučio za drugu varijantu, jer onda nema uzmaka.

Moje znanje o pčelarstvu u tom trenutku bilo je više nego skromno, a svodilo se na nekoliko posjeta pčelinjaku brata Ivana Dodigovića (koji me je i uputio u pčelarstvo), na „more pročitane literature", ali bez ikakve pčelarske prakse.

Prvim prevoženjem (seljenjem) vozila na pašu repice počelo je intenzivno praktično izučavanje pčelarstva, na licu mjesta i to na ovaj način: s moje lijeve strane na udaljenosti od 200 do 250 metara nalazio se pčelar Antun Đurić Tunja, a s desne (na otprilike istoj udaljenosti) moj brat Ivan sa svojim vozilima (svi seleći pčelari). Objasnili su mi što se mora raditi sa zajednicama, što sam ja mudro prihvatio, iako nisam imao pojma što su to oni meni rekli. Taj dan, a i sljedeće dane, samo sam trčao od jednoga do drugoga po sve moguće savjete (da baš nikoga ne preopteretim s vremenom) kako bi ih primijenio kod sebe.



Prirodno rojenje - nepoželjno u komercijalnom pčelarenju


Josip Križ
Djelovanjem instinkta za razmnožavanje i proširenje vrste, u proljeće, pod utjecajem unutarnjih i vanjskih uvjeta, pčelinje zajednice ulaze u rojevno stanje. Osim što se pripremaju za prirodno rojenje i stvaranje novih pčelinjih zajednica, biološki je to što se naglo povećava broj mladih pčela koje nisu zaposlene, a u njihovim tijelima ima puno matične mliječi koju nemaju gdje potrošiti. Ali u nekim slučajevima istu ulogu može imati i manjak matične mliječi. Najraniji pokazatelji pripreme pčelinje zajednice za rojenje je izgradnja velikog broja trutovskih stanica, te samim tim, i odgoj velike količine trutovskog legla. Ovo je biološki potpuno opravdano kako bi se osigurala velika brojnost trutova potrebnih za kasniju oplodnju mladih matica iz izrojenih zajednica.

Sljedeći pokazatelj, koji se javlja oko 15 dana poslije polaganja jaja u trutovske stanice, polaganje je jaja u u prazne matične stanice na bočnim i donjim rubovima saća. Ali odgajanje velikog broja trutovskog legla, kao i početak gradnje matičnih stanica, još ne mora biti siguran predznak da će se pčelinja zajednica i rojiti. Najsigurniji pokazatelj da je pčelinja zajednica ušla u rojevno stanje je trenutak kada uzbuđene pčele natjeraju maticu da položi jaja u matične stanice, i to je sigurno da će te ličinke biti obilato hranjene i sigurno je da će biti i poklopljene u matičnjacima. Nakon pojave otvorenih matičnjaka pčele se smiruju. Suprotno trenutku kada se pčelinja zajednica sprema za tihu izmjenu matice, u tom slučaju je broj matičnjaka svega 2 do 3, a leglo u zajednici je u maloj količini radi potrošenosti matice, u trenutku pripreme za rojenje zajednica izvlači od 20 do 25 pa i više matičnjaka, a poklopljenog legla ima u velikim količinama. Kada pčelinja zajednica padne u rojevno stanje, njezina aktivnost jako opada, što traje 15 do 20 dana, a nekada i više. Mlade pčele sve manje hrane maticu i ona sve manje polaže jaja ili čak obustavlja nesenje. Njezin zadak se istanji (slikovito rečeno, ona „smršavi“) i jednostavno postane lagana kako bi mogla letjeti s rojem. Pčele letačice najčešće sjede pasivno na krajnjim okvirima ili se skupljaju u tzv. „bradu“ na ulazu u košnicu ili ispod poletaljke (op.a. nemojmo miješati brade kada su vrućine jer to nije znak za rojenje).



.
Nanotehnologija u zaštiti košnica


Čišćenje i održavanje prostora u kojem živimo i radimo, te zaštita korozivnih površina koje su nam potrebne za život su teme koje prate čovječanstvo od samog početka civilizacije. Tehnike čišćenja su se razvijale zajedno s razvojem društva i tehnologije, tako da smo napredovali od čišćenja običnom vodom, vodom i soli, octom, sve do sofisticiranih sredstava za čišćenje koja se koriste danas.

ČIŠĆENJE I IMPREGNACIJA POVRŠINA NERIJETKO MOŽE BITI ŠTETNA
U razvijenom društvu, u kojem živimo, visoki standardi čistoće su obavezni, a u industriji taj je standard definiran raznim zakonima i propisima. Činjenica je da je viši standard života istrijebio razne bolesti i produžio životni vijek čovjeka, ali istodobno u puno slučajeva današnja sredstva za dezinfekciju, čišćenje i impregnaciju sadrže u sebi kemikalije koje su štetne za okoliš i, u većim količinama, za ljudsko zdravlje. Ovom problemu naizgled nema rješenja jer da bi se uklonila tvrdokorna prljavština i uništile bakterije - potrebna su agresivna sredstva za čišćenje, a za zaštitu drveta i kamena su potrebni određeni kemijski spojevi.

ČIŠĆENJE I ZAŠTITA IZ ŽABLJE PERSPEKTIVE
Današnja tehnologija se ne bavi samo razvojem sredstava za čišćenje nego i površinama koje se čiste i impregniraju. Danas je moguće proučavati predmete i njihove površine na molekularnoj razini, tako da i ne čudi da su se znanstvenici odlučili pozabaviti samim površinama koje se moraju čistiti i impregnirati. Ideja je vrlo jednostavna: kao što je ljudskom tijelu potrebna zaštita od hladnoće u obliku sloja odjeće, tako i svakoj površini treba zaštita od nečistoće u obliku određenog sloja. Ako se površina uspije presvući tim zaštitnim slojem, prljavština će se manje hvatati za nju i proces čišćenja će biti brži, jeftiniji i ekološkiji.




EKOLOŠKO PČELARSTVO


Mi  smo  bogati


Lovro Krnić
Prije mnogo vremena čuo sam za japansku poslovicu koju Japanci, prenoseći znanje svojoj djeci, govore: “Mi smo siromašna zemlja, mi moramo puno raditi“. Je li to baš Japanska poslovica ili ne, to i nije toliko bitno, bitno je to da je poslovica vrlo poučna. Osobno, i sada se smatram siromašnim (znanja) i da ne bih takav ostao, moram puno raditi i učiti, što sam i činio cijelog svog života. Dojma sam da se dio ljudi kod nas neće ponašati u skladu sa ovom izrekom - jer mi smo bogati sa svim i svačim. U najnovije vrijeme u TV emisijama slušamo i gledamo kako smo mi najbogatija zemlja pitkom vodom, po našim načelima mi ju ne trebamo čuvati, jer je puno primjera kako se loše ponašamo prema našim vodama, ali i prema drugim prirodnim bogatstvima. Bili smo mi i bogati s pšenicom, govorilo se da naša Slavonija može prehraniti pola Europe. Sada pričamo da imamo najljepše more, da tu ljepotu možemo dobro iskoristiti i itd, itd. Mi pčelari kažemo, a to nam priznaju i pčelari iz drugih zemalja, da imamo raznovrsnu i bogatu pašu, pa za vrijeme cvatnje stvaramo neprilike između sebe. Ovo se pogotovo događa za vrijeme slaboga medenja, gdje se neki puta čuju i ozbiljnije prijetnje.




ZNANOST



Osnove genetike pčela


Mateja Janeš
Genetika (grčki genno = roditi, stvoriti) je znanost koja proučava biološka svojstva i njihov prijenos s roditelja na potomostvo. Ona proučava fenomen naslijeđivanja, molekularnu prirodu genetskog materijala, načine na koji geni kontroliraju metabolizam i razvoj te rasprostranjenost i ponašanje gena u populaciji. Nasljeđivanje (lat. heres) je proces koji dovodi do sličnosti između roditelja i potomaka. Genetika je važna u biologiji zato što geni određuju sve životne procese, od strukture i funkcije stanice do razmnožavanja organizma.

Pojmovi DNA, kromosom i gen često se naizmjenično rabe, ali oni nisu istoznačnice. Splet bjelančevinastih vlakana u jezgri stanice kada se ona ne dijeli aktivno zove se kromatin i to je opći pojam deoksiribonukleinske kiseline, često zvane po kratici „DNK“. DNK je osnovna molekula na kojoj se temelji nasljeđivanje u svim živim organizmima eukariota (jednostaničnih organizama kod kojih je nasljedni materijal smješten u jezgri obavijenoj posebnom jezgrinom stijenkom) i prokariota (jednostaničnih organizama koji nemaju jezgru i DNK je smješten slobodno u stanici), kao i većini virusa. Kod manjeg broja virusa to je ribonukleinska kiselina, odnosno RNK. Za vrijeme dijeljenja stanice, kromatin se kondenzira i razdvaja u kromosome. Svaka vrsta ima određen i stalan broj kromosoma. Kromosomi su vidljivi pod svjetlosnim mikroskopom, a izgledaju kao štapići. Broj kromosoma u stanici je diploidan (2n) ako postoje dvije kopije svakog kromosoma ili haploidan (n), ako postoji samo jedna kopija kromosoma. Pčele su haplodiploidi. To znači da ženske jedinke imaju diploidan broj kromosoma, a muške haploidan. Matica i radilica imaju 32 kromosoma, a trut 16.





Termoregulacija pčelinje zajednice



Ivana Tlak Gajger
Pčele su kukci koji su se tijekom evolucije prilagodili životu u umjerenim klimatskim područjima. Isto tako, prilagodile su se načinu života u socijalnim zajednicama smještenim u različitim tipovima košnica. Za razliku od većine drugih kukaca, medonosne pčele fiziološki održavaju tjelesnu temperaturu veću od temperature okoliša, i to kao i pojedinačne jedinke i kao cjelokupne zajednice. Održavanje stalne tjelesne temperature postižu na „pametan“ način jer mogu istodobno odvojiti i odignuti krila s prsnog letnog mišićja, te lepezati krilima. Potonje se može usporediti s drhtajućim kretnjama ljudi koji se nastoje zagrijati. Ipak, pčele su usavršile način drhtanja tijela do te mjere da prilikom izvođenja te kretnje nisu vidljive. Pčele „drhte“ prvenstveno da bi održale stalnu unutarnju temperaturu pčelinje zajednice koja iznosi od 32 do 36 stupnjeva Celzijevih u leglu, a što ovisi o vanjskim okolišnim uvjetima. Proces kojim pčele radilice održavaju približno konstantnu temperaturu naziva se termoregulacija, a ona je ključna za pravilan razvoj pčele - od jaja preko ličinke do odrasle jedinke. Poklopljene kukuljice su posebno osjetljive na značajne promjene temperature. Ukoliko leglo predugo ostane na temperaturi ispod 32 stupnja Celzijevih, postoji velika mogućnost za pojavu morfoloških poremećaja pri razvoju mladih pčela. Navedene promjene mogu se manifestirati u obliku „zgužvanih“, neizravnatih krila, deformacija nogu i zatka, a takve pčele mogu pokazivati i neurološke smetnje vezane uz poremećaje u ponašanju. Jaja i ličinke u otvorenom pčelinjem leglu su manje osjetljive na produženo niske temperature. Temperatura legla veća od 36 stupnjeva Celzijevih tijekom dužeg razdoblja također je pogubna za starije razvojne stadije pčele. Prema tome, termoregulacija je nužna (ključna) u pčelinjoj zajednici koja njeguje leglo, dok je nešto promjenjivija u zajednici bez legla.




GOSPODARSTVO



Codex Alimentarius: pčelari prvi u hrvatskoj uveli HACCP sustav u skladu s propisima EU!


Ivana Berg-Divald
Hrvatski pčelarski savez je u svrhu informiranja potrošača pčelinjih proizvoda, i s obzirom na skori ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, usporedio zahtjeve Codexa Alimentariusa s hrvatskim Pravilnikom o medu i pokazalo se da su odredbe identične.

Isto tako, u Hrvatskoj gospodarskoj komori su nam potvrdili da je hrvatsko prehrambeno zakonodavstvo već gotovo u svim područjima usklađeno s europskim propisima, osobito u pčelarskom sektoru, koji je među prvima u Hrvatskoj uveo HACCP sustav u primarnu proizvodnju i usklađen je s legislativom EU, točnije smjernicama Codexa Alimentariusa (lat. „knjiga zakona o hrani“) koji predstavlja referentnu točku u međunarodnoj trgovini hranom, i u kojem se jedan od brojnih standarda odnosi i na med.




Iskoristite bespovratnu potporu do 250 tisuća kuna!


Ivana Berg-Divald
Bespovratnu potporu u iznosu do 250 tisuća kuna, u sklopu programa poticanja obrta i poduzetništva Poduzetnički impuls koji je osmišljen po uzoru na EU fondove, ove godine mogu iskoristiti i pčelari.

Dokument Poduzetnički impuls je izradilo Ministarstvo poduzetništva i obrta, a sadrži ciljeve, projekte, korisnike, mjere, aktivnosti i sredstva poticaja poduzetništva i obrta za 2013. godinu sukladno Programu Vlade RH za mandat od 2011. do 2015. godine.

Bespovratnu potporu u sklopu Poduzetničkog impulsa možete ostvariti ako:
- ste obrt ili trgovačko društvo sa sjedištem u RH (OPG ne može!)
- imate prosječan broj zaposlenih 1-9
- registrirani ste za djelatnost proizvodnje meda i pčelinjeg voska / proizvodnju pčelinjih proizvoda i pčelarskih potrepština / preradu pčelinjih proizvoda
- poslujete najmanje dvije godine prije datuma podnošenja prijave ili do tri godine prije datuma podnošenja prijave (za poduzetnike početnike)
- poslujete s dobiti (osim poduzetnika početnika)
- nemate duga po osnovi poreza, prireza i doprinosa iz i na plaće
- nemate duga prema zaposlenicima
- spremni ste financirati 25 posto projekta (iznos potpore iznosi 75 posto troškova projekta)
- iznos vaših dosadašnjih potpora ne prelazi 200 tisuća eura u prethodne tri fiskalne godine.




REPORTAŽA



Pčelarski Vincent van Gogh


Ivana Berg-Divald
Nisu samo pesticidi koji pčelarima zadaju glavobolje, već i vremenske nepogode, poput poplava koje su u određenim dijelovima Hrvatske postale učestale u proljeće. Tako nam je i član pčelarskih udruga „Samobor i Sveta Nedelja“ i UP “Pčelinjak” Antun Buličić, poznatiji kao Osibar, početkom travnja javio da su mu po drugi put u dva tjedna zbog poplave (kakva nije zabilježena zadnjih 70 godina) nastradale pčelinje zajednice. Materijalna šteta je velika i iznosi oko 1 500 eura, a nastradalo je 15 pčelinjih zajednica.
Naime, taman na dan kada smo išli napraviti reportažu s ovim kreativnim pčelarom, javljeno mu je da su podnice njegovih košnica pod vodom. Tada je od 55 košnica koje su smještene u šumi pokraj Ježdovca, poplavljeno njih 10, dok mu je nekoliko dana kasnije, iako ih je premjestio na višu lokaciju, uništeno još 5 pčelinjih zajednica. Osibara je sve ovo jako pogodilo, ali nam je kazao da neće odustati jer je već dva puta u pčelarstvo krenuo ispočetka. Držimo palčeve da ovoga puta zaista bude treća sreća!

PČELAR – SLIKAR
Kako ne bi bilo zabune, povod reportaži nije bila poplava, već netom otkriveni Antunov slikarski talent. Košnice je Osibar počeo sasvim slučajno oslikavati dok je s unučadi gledao crtane filmove o pčelama i sinula mu je ideja da bi tako nešto mogao staviti i na svoje košnice, koje i inače sam izrađuje. Budući da voli sve prirodno na košnicama, počeo ih je i bojiti na takav način. Prvo je uzeo crni flomaster (jer kako kaže - pčele pamte tu boju tako da uvijek s vanjske strane ostavi obrise) i napravio skice, a zatim je počeo koristiti i uljane boje. A osim crne, voli koristiti plavu i zelenu boju. Radi po principu da ono što oslika ove godine, na pčelinjak ide tek sljedeće sezone. Dakle, kada boja u potpunosti ishlapi. S vremenom je toliko usavršio novootkriveni talent, da mu je rođena majka priznala da nije niti mogla pretpostaviti da je toliko dobar slikar.




Treća nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda


Vedran Lesjak
U organizaciji Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, treću godinu zaredom u Opatiji je održana konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda.

Organizator je ovu konferenciju zamislio kao mjesto na kojem će se okupiti domaći i strani stručnjaci te iznijeti najnovije trendove s područja pčelarstva i sigurnosti hrane. Nakon pozdravnih govora organizatora, predstavnika lokalne uprave i pokrovitelja, uslijedio je prvi dio predavanja posvećen općenito novim trendovima tehnologije ekološkog i konvencionalnog pčelarstva.

Predavanje pod nazivom „Od teglice do stola“ iznio je diplomirani inženjer prehrambene tehnologije iz Petrinje Boris Bučar. U svom se predavanju osvrnuo općenito na okolišne čimbenike koji utječu na kavlitetu života pčela, a time i na kvalitetu pčelinjih proizvoda, te zakonske akte i standarde kojim je regulirana proizvodnja hrane.

Branko Vidmar, ekološki pčelar iz Rijeke, osvrnuo se na probleme ekološke pčelarske proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Broj ekoloških pčelara kod nas stagnira, stoga Branko Vidmar smatra da se institucije trebaju zapitati gdje griješe, jer njihov udio među pčelarima iznosi svega 0,29 posto. Ekološke norme se lako zadovolje jer čistih područja kod nas ima mnogo, cijena meda je veća, a potražnje za eko-proizvodima svakim danom je sve više, problem je jedino u nezainteresiranosti državnih institucija, iznio je Vidmar.




MEDONOSNO BILJE



Drijen, drijenak (Cornus mas L.)


Matija Bučar
Drijen je grm ili omanje drvo, visine do 8 metara. Raste vrlo sporo, ali može doživjeti starost više jednog stoljeća. Rasprostire se na Balkanskom i Apeninskom poluotoku, u Maloj Aziji, te na Krimu i Kavkazu. Stručni, latinski naziv cornus, tj. rog, označuje još od Plinija da je drijen tvrd poput roga, tako da su se u antičko doba od drenova pravila koplja. U našem narodu drenovina znači (i rabi se) kao teško, otporno i tvrdo drvo od kojeg su se radili štapovi, držalice i lule. Poznata je narodna izreka “zdrav kao dren”.

Listovi drijena su jajasti ili jajasto eliptični, čitava ruba, zašiljeni, dugi, s obje strane ponešto dlakavi. Na sitnim grančicama izrastu, prije listanja, grudasti cvatovi poput štita s mnogo žutih cvjetova, koji okite brežuljke zlatnožutom bojom. Pojavljuju se prije listova u veljači, ožujku ili travnju, a za vrlo blage zime - već u prosincu.

 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.