Nalazite se na:
PČELAMA PROTIV OVISNOSTI Ispis E-mail
Ivana Berg Divald   
Petak, 13 Ožujak 2009
ImageAustralski znanstvenik prof. dr. Andrew Barron na odsjeku za Mozak, bihevioralnu analizu i evolucijske procese sa Sveučilišta Macquarie u Sidneyu, u suradnji s Australian National University i University of Illinois, inicirao je istraživanje o djelovanju kokaina na mozak pčele kako bi se pronašao lijek i način da se spriječi ovisnost o drogama kod ljudi i saznalo ima li droga isti razarajući učinak na pčele kao što ima na ljude.

Istraživanjem su  pronađene sličnosti između pčela i ljudi što se prvenstveno vidi u promjeni percepcije i drugih psihofizičkih karakteristika uzrokovanih konzumacijom kokaina.


U normalnim uvjetima, kada se vraćaju sa ispaše, pčele radilice izvode poseban „ples“ koji sadržava kodirane informacije o udaljenosti, smjeru i okusu izvora hrane.


Pčele koje su inducirane kokainom komuniciraju s puno više entuzijazma nego „normalne pčele“, kognitivne sposobnosti im se mijenjaju, tako da nemaju više moć prosudbe, postaju dezorijentirane i u konačnici doživljavaju isto iskustveno stanje kao i ljudi prilikom konzumacije droge.

Image 


„Pokazalo se da kada se pčela, sada već ovisnica o kokainu, ostavi „na suhom“, nema sposobnost učenja novih stvari i ima iste simptome kao i čovjek kada prolazi kroz fazu odvikavanja.“ – objasnio je dr. Andrew Barron i rekao kako se nada da će se ovim istraživanjem identificirati živčani putevi osjetljivi na kokain kod pčela i na taj način saznati više o mehanizmima ljudske ovisnosti.

- Zašto baš KOKAIN, a ne neka druga droga?

- Ustanovio sam, proučavajući mozak i neurokemijske procese pčela, da urođeni neurokemijski signal koji potiče traganje za hranom OCTOPAMINE je jako sličan neurotrasmiteru DOPAMINU koji utječe na doživljavanje uspjeha i neuspjeha kod ljudi (reward seeking behaviour). Uporabom kokaina stvara se ovisnost kod ljudi zato što remeti dopaminske signale u mozgu i djeluje na doživljavanje ćuvstava i stvara prividan „osjećaj sreće“. Stoga sam se pitao kakav utjecaj kokain ima na ponašanje pčela.

- Što Vas je zaintrigiralo da provedete ovo istraživanje s pčelama, a ne s nekim drugim insektima?

- Već 10 godina proučavam ponašanje pčela, pa je bio logičan slijed da za predmet istraživanja odaberem pčele, a ne neke druge insekte. Drugi razlog zašto su pčele bitne za ovo istraživanje jest taj što je cilj cijelog istraživanja ispitati djeluje li kokain na insekte kao što djeluje na ljude tj. remeti li neurokemijske procese u njihovom mozgu. Teško je za reći koji insekti i kako su doživjeli promjene te je li to djelovalo na njih. Kod pčela je jednostavnije zato što one plesom signaliziraju drugim pčelama koliko uspješan ili neuspješan je bio njihov put (potraga za hranom). Tako da smo tretirali pčele kokainom, pustili ih na hranilicu i promatrali njihov ples i ponašanje po povratku u košnici.

Image 

- Nije li kokain preagresivan za pčele? Ipak je Vaš rad izazvao različite reakcije.

- Da razjasnim jednu stvar, ja nisam INJEKTIRAO čisti kokain pčelama jer bi to bilo previše opasno i stresno za pčele, već sam razvio ne-invazivan topikalni tretman. Pomoću otapala sam ubrizgao otopinu kokaina u leđa pčele dok je uzimala saharozu iz hranilice. Otopina je tako mogla proći kroz kutikulu i pronijeti kokain kroz krv pčele. Ova metoda je potpuno bezbolna i ne stvara nikakve iritacije pčelama, te ne ometa njihovo hranjenje i obično se pčele nisu morale ništa posebno pripremiti

Image 


Mislim da su neki stekli krivi dojam o meni i mom radu jer su shvatili da ja jednostavno pčele nadrogiram kokainom i ostavim ih takve u košnici da se brinu same o sebi. Što jednostavno nije istina!

- Kako pčele reagiraju na kokain?

- Pčele koje su bile inducirane malim dozama kokaina su plesale entuzijastičnije i češće nego druge pčele. Pa ispada da je kokain povećao pčelinju procjenu uspješnosti potrage za hranom. No, saznali smo da pčele kojima je kokain učestalo davan su imale problema kod učenja novih stvari i imale su identične simptome odvikavanja kao i ljudi.

- Koliko je pčela uginulo zbog predoziranja ili nuspojava?

- Nije uginula niti jedna pčela. Izuzetno je važno naglasiti da su pčele primile beznačajno male doze kokaina, a većina njih je samo jedanput primila kontrolirani ne - toksični tretman  kako bi se simulirala rekreaciona konzumacija ove droge kod ljudi. Tako da se pčele nisu mogle predozirati.

- Jeste li na dobrom putu otkrivanja lijeka za prevenciju ovisnosti?

- Još moramo dosta toga istražiti da bi se sa sigurnošću moglo garantirati da imamo lijek protiv ovisnosti. Sada kada smo ustvrdili sličnosti između neurotrasmitera ljudskog i pčelinjeg roda, slijedeći korak je istražiti kako se povećavanjem tolerancije (što je veliki problem ovisnosti) na  kokain mijenja genska struktura u mozgu pčele. Iako je mozak pčele jednostavniji od ljudskog, nadam se da će se ovim pokusima otkriti ključ molekularnog sustava pomoću kojeg se mozak prilagođava kokainu. Kada to razriješimo onda ćemo početi istraživati načine za sprječavanje reakcija prilagođavanja mozga na kokain. Tada će ovaj istraživački rad postati još zanimljiviji!

 "Ako smo mogli to učiniti, mogli bismo onda i razviti nove tretmane za sprječavanje ili liječenje ovisnosti" – zaključio je prof. dr. Andrew Barron, napominjući da sve pčele korištene u pokusima su žive i zdrave.


Kakve učinke kokain ima na mozak čovjeka, te na koji način stvara tu silnu psihičku ovisnost i žudnju objasnio je prof. dr. sc. Slavko Sakoman, šef Odjela ovisnosti Klinike za psihijatriju K.B. „Sestre milosrdnice“, koji je izdao i novu knjigu „Školski programi prevencije ovisnosti“:

Image 

Kokain je psihostimulativna droga. U Hrvatskoj je sve rašireniji i dostupniji te sve više ovisnika o drugim drogama povremeno uzima i kokain. Rijetko je primarna droga kod mladeži, ali u jednoj  "karijeri ovisničkog ponašanja" u jednom trenutku, radi dostupnosti, sve je veći rizik da djeca počnu konzumirati ovu vrlo adiktivnu drogu. U psihološkom smislu to je jedna od najadiktivnijih droga koja stvara silnu psihičku ovisnost. Mehanizam djelovanja kokaina je slijedeći: sve droge koje su adiktivne moraju stvoriti osjećaj užitka i euforije, dakle promijeniti jedno mentalno stanje koje mozak prepoznaje kao ugodnije, bolje osjećanje.

- Kako kokain postiže stanje ugode?

U mozgu su, u odnosu na lokaciju i organizaciju neuronskih sustava složene stvari tako da svaki dio mozga ima svoju specifičnu funkciju makar mozak kao cjelina ima brojne integralne funkcije. Jedan dio mozga - pri dnu, unutar limbičkog sustava je zadužen za stvaranje osjećaja ugode, zadovoljstva, euforije, dakle često puta  ima i jednu fizičku prirodu. Tamo su i glavni centri za nagradu, jednostavno rečeno, centri ugode. Dominantna jezgra gdje je najveća koncentracija neurona koji reagiraju na naš neurotransmiter dopamin je NUKLEUS ACCUMBENS.

- Kako kokain pojačava aktivnost dopamina?

Kada se unese u tijelo, putem krvi dolazi u mozak, prisutne su molekule tog alkaloida u čitavom ekstracelularnom prostoru svih neurona i gdje god on svojim prisustvom može djelovati, on to jednostavno čini. Dakle, onaj dio radi čega se stvara psihička ovisnost je dizanje razine dopamina zahvaljujući jednom mehanizmu, a to je sprječavanje reuptakea dopamina. Kada se ta kemija oslobodi – da je podražen centar ugode, onda nakon podražaja koji je izazvao oslobađanje na neki način dopamina, kada taj podražaj prođe onda se mora maknuti dopamin iz sinapse. To micanje se provodi raznim mehanizmima, enzimi razgrađuju dio neurotransmitera, a dio tog dopamina se vraća natrag u predsinaptički pupoljak, tamo se deponira i čeka vrijeme kada bi se ponovno trebao osloboditi za idući podražaj. Kokain sprječava TAJ reuptake, radi sprečavanja reuptakea, kokain u značajno većoj količini, kako se oslobađa ostaje nazočan i dopaminski podražuje centar ugode i to stvara jaku stimulaciju i euforiju. Međutim, za razliku od normalnih mehanizama nagrađivanja koje doživljavamo kao ugodu,  a  to znači da na sasvim konkretni podražaj selektivno se aktiviraju određeni putevi koji završe dopaminskom stimulacijom i samoputeva za nagradu. Međutim, kada kokain unesemo u mozak postoje brojne druge pozicije gdje KOKAIN sprječava reuptake dopamina i gdje djeluje možda nekim drugim mehanizmima na druge neuronske sustave jer je naprosto psihoaktivna tvar. Tako se uz kokain javlja jedno silno podraživanje vegetativnog živčanog sustava sa aktivnosti SIMPATIKUSA; rastom moguće anksioznosti, strahovima i paranojom. Dakle, ima i nepoželjnih djelovanja.

Eksperimenti sa pčelama su pokazali da će ta ista supstanca i pčele učiniti stimulativnijim i aktivnijim na svoj način. Primjerice, mravi nisu toliko motorički ekspresivni dok pčele komuniciraju pokretom.

Prejako motoričko i neobično njihovo ponašanje „na kokainu“ otežava normalnu komunikaciju među pčelama, pogotovo pčele koje nisu pod utjecajem kokaina (koje nisu HIGH) ne mogu iščitavati „te čudnovate“ poruke što zbunjuje roj i vjerojatno stvara disfunkciju organizacije same zajednice. Što je razumljivo. No, čovjek je svjesno biće i čak je svjestan da je na kokainu i može obavljati brojne zadaće jer ima svjesnu i racionalnu kontrolu: “Drogiran sam i euforičan zato što sam uzeo kokain!“ Kod ljudi, dakle postoje mehanizmi kontrole.

- Može li istraživanje sa pčelama pomoći u otkrivanju lijeka za liječenje kokainskih ovisnika?

Za kompleksije liječenje kokainskih ovisnika još nema lijeka koji bi donekle smanjivao žudnju za kokainom, a ne bio toliko adiktivan i štetan u smislu promjena ponašanja i svega onoga što čini kokain. Kod opijatskih ovisnika, primjerice metadon je supstanca kojom se može značajno smanjiti  žudnja i spriječiti sve posljedice vezane uz nabavljanje heroina i život na uličnoj narko sceni. 


Obzirom da je kokain značajan problem na zapadu, u SAD-u ima nekoliko puta više kokainskih ovisnika nego heroinskih. Tu se poduzimaju ozbiljne mjere da se pokuša i farmakoterapijski smanjiti taj problem.
Istraživanje lijekova ide u jednom pravcu da se nađe stimulativni lijek koji djeluje slično kokainu ali koji nije adiktivan i koji ne stvara tu razinu euforije da bi čovjek bio nekritičan i koji bi selektivnije djelovao. Čak se razmatra i uporaba nekih psihostimulansa koji jesu lijekovi kao što je RITALIN, METILFENIDAD koji se daje za poremećaj pažnje i ADHD sindrom, ali medicinska struka nije zauzela stav da li taj isti stimulativni adiktivni lijek dati na dispoziciju kokainskim ovisnicima jer tko bi  kontrolirao eventualnu zlouporabu lijeka. Dakle, danas postoje lijekovi koji mogu indirektno pomoći u smanjenju žudnje za kokainom i koji mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i svega onoga što može pratiti konzumaciju kokaina i olakšati PACIJENTU ODVIKAVANJE. Jedan od lijekova koji se već koristi u kliničkoj praksi je CJEPIVO protiv kokainskog djelovanja koje imunološkim metodama – senzibilizirani proteini vežu na sebe molekule kokaina i time stvaraju jedan konglomerat koji ne prodire hematoencefanu barijeru, dakle čovjek može u sebe unijeti kokain, ali te molekule (proteini) poberu kokainske molekule i sprječavaju da one prodru u mozak i da djeluju na te suptilne moždane strukture.

- Što je problem kod svih ovisnosti?


Osoba koja uzima drogu ima memorirano iskustvo uzimanja droge, ima sjećanja na djelovanja droga koja su osobi poželjna i osoba je vrlo slaba - ne želi se odreći tih djelovanja. Znači, ako mi čovjeku damo cjepivo, on prvo mora htjeti to cjepivo uzeti. I dok cjepivo djeluje, osoba se po nuždi stvari ne može baš drogirati jer ne možete molekule izbaciti iz cirkulacije. No, kada prođe djelovanje cjepiva, on samo sanja dan kada će se počastiti sa linijom kokaina. Znači, mi ne možemo samo izbrisati iz memorije to zapamćeno iskustvo.


PSIHOTERAPIJA JE NAJVAŽNIJI ELEMENT U LIJEČENJU KOKAINSKIH OVISNIKA. Osobu se mora negdje izmotivirati, promijeniti i ona puno toga mora promijeniti u pogledu na život i sustav vrijednosti. Ima dosta zahvata, a uz to treba vidjeti koji su neki dublji psihološki razlozi koji osobu vuku da se izlaže takvoj stimulaciji. Ono što je posebno nezgodno kod kokaina – neki neuroni postanu preosjetljivi na kokain, a čovjek i dalje želi biti euforičan pa mora povući dosta linija, a sve mu manje treba radi senzitizacije za štetne nuspojave kokaina i onda su ljudi izvrnuti panici i paranoji. Makar im je katastrofa nakon uživanja droge, ne mogu obuzdati svoj nagon da ga ponovno uzmu. To govori da je mozak u svojoj funkciji duboko poremećen kada se osoba „navuče“ na kokain. Potrebno je 6 mjeseci potpune apstinencije da se eliminiraju neke nove supstance koje proizvodi mozak nakon što na gensku aktivnost djeluje kokain. Recimo, Amerikanci taj protein zovu Delta FosB, dok je god prisutan on određenim biokemijskim mehanizmima stvara žudnju za uzimanjem kokaina, čak i onda kada je višestrukim iskustvom ovisnik bio uvjeren da mu neće biti dobro kada uzme kokain. Ponovno će ga uzeti jer ga ta supstanca prisutna u mozgu preko složenih struktura jednostavno potiče na to ponašanje.

- Koji lijek to može spriječiti?

NEMA LIJEKA KOJI ĆE IZBRISATI LJUDSKU MEMORIJU, SJEĆANJA, POGOTOVO NA STVARI KOJE SU PREDSTAVLJALE UŽITAK I ZADOVOLJSTVO! – objašnjava prof. dr. sc. Sakoman.

Ako idemo sa lijekovima koji bi možda blokirali mozak da droga ne djeluje, čovjek treba htjeti uzimati taj lijek, jer ti lijekovi ništa ne daju nego onemogućavaju, kao izolacija. Druga varijanta je dati lijek koji biokemijskim mehanizmima u mozgu smanjuje želju kao što postoji za cigarete ili alkohol. U tom smislu se traži lijek koji bi korigirao unutrašnje procese posezanja za drogom.

Idealno bi bilo naći lijek koji bi dao ono što daje droga – ugodu i zadovoljstvo, a da nema štetne posljedice, tj da djeluje selektivno. No, kako mi možemo neku molekulu lijeka unijeti koji djeluje na moždane strukture, na receptorske sustave selektivno kada svaki lijek djeluje generalno na mozak, a sinapse i transmiteri su distribuirani svugdje u mozgu, a imaju razne funkcije u mozgu!? Znači, svaki lijek izvana će djelovati na sve pozicije gdje su određeni receptori. Dok normalni mentalni procesi uspijevaju selektivno angažirati samo neke sustave u mozgu i proizvesti samo određene učinke.

- S obzirom da postoji veliki broj ovisnika postavlja se pitanje zašto toliko ljudi nije zadovoljno sa svojim raspoloženjem, osjećanjem i smislom života? 

Zato što je kvaliteta života loša, zato što je ljudska civilizacija za mnoge ljude loša. I mnogi ljudi su „zadnja rupa na svirali“, za političke lidere, za sustave moći ti mali ljudi su nitko i ništa, kao i njihovi problemi, jad i nevolja. Kada ljudi ne vide nikakvo drugo rješenje, nažalost, posežu za takvim stvarima koja im privremeno daju stanje ugode i zadovoljstva.

Jer čovjek je ustrojen tako da silno želi ugodu i zadovoljstvo, a želi izbjeći patnju i nelagodu. – zaključio je prof. dr. sc. Slavko Sakoman.

 


„Sve nove stvari su dobrodošle!“

Komentar je dr. Ante Bagarića, psihijatra na Klinici za ovisnosti u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koji je pozdravio ovo istraživanje jer lijekovi (za opijatske ovisnike) kao što su metadon i subutex su spasili mnoge živote. Bilo bi odlično ako bi se napravio neki antagonistički  pripravak za kokainske ovisnike tj. pripravak koji bi blokirao negativno djelovanje kokaina.

Image 
"Ja sam veliki pčeloljubac! Životinje imaju neizmjerno psihoterapijsko djelovanje."

- Kako funkcioniraju mehanizmi ovisnosti?

Ovisnost je jedan psihijatrijski poremećaj. Kao i svi drugi psihički poremećaji ima 3 komponente u svojim uzrocima, kliničkoj slici i terapiji.
Jedna je biologijska komponenta koja je važna jer je ovisnost usko povezana sa neurotransmiterima, tvarima koji su medijatori između naših neurona tako da je ovisnost usko povezana sa receptorima i tu je znanost otišla dosta daleko. Točno se zna koji receptori su pogođeni tj. na koje receptore djeluje koja psihoaktivna tvar i tome su prilagođeni i lijekovi. Dakle, ta biologijska komponenta je izučena, no izučava se i dalje i dolaze novi lijekovi.

Biologijska potreba čovjeka je da bude sretniji nego što je u datom trenutku i postoji jedna biologijska žudnja za kemijom koja će promijeniti njegovo stanje; više serotonina – više sreće. No, kada se govori o ovisnosti često se zanemaruje i stigmatizira ta biologijska potreba i gleda se na nju s podsmjehom.

Problem nastaje kada prestajemo biti ovisni o nekome već o nečemu!

Druga važna komponenta je emocionalna - psihička jer ovisnost je ipak psihička bolest. Dakle, to je emocionalna potreba i postoje emocionalni uzroci ovisnosti. Mi se razvijamo od rođenja u simbiozi s majkom, kasnije se dešava separacija, onda nastaje Edipov čuveni kompleks, dakle počinje naš cijeli emocionalni i psihoseksualni razvoj i u tom smo ovisni, u početku, o primarnom objektu – o majci najčešće (danas se to promijenilo). Kada se govori o ovisnosti s podsmjehom, treba naglasiti da ne bi preživjeli da nismo bili ovisni i uvijek nam ostaje taj jedan dio ovisnosti i do kraja života ćemo biti ovisni. Vraćamo se figurativno u majčino krilo.

Kod ovisnika o drogama je negdje zapelo u emocionalnom razvoju jer su postali ovisni više od prosjeka. Ključni momenat je kada ovisnost o nekome preraste u ovisnost o nečemu.  Kada se osoba više ne može vratiti u gnijezdo, jasno iz socijalnih razloga, onda se kemijom pokušava stvoriti isti osjećaj ugode, regresije i potreba da se istovremeno može biti zaštićen. Tako da postoje mnogobrojne psihoterapijske tehnike kojima se liječe ovisnici.

Treća komponenta je socijalna - ovisnici su vrlo stigmatizirani i odbačeni od društva. Osobe koje imaju biološku potrebu i emocionalne smetnje da postanu ovisnici, vrlo lako „utrče“ u socijalnu skupinu nedodirljivih, kao u kastama. To silno otežava njihov oporavak te ih je vrlo teško iščupati s obzirom da društvo nema sluha za njih.

Dakle, nastanak ovisnosti se temelji na ove 3 komponente. Kliničku sliku ovisnika možemo razumjeti ako stalno imamo u vidu sve komponente. Čak ako 2 komponente dobro napravimo, a treću zanemarimo, terapija neće biti dobra i neće dati zadovoljavajuće rezultate.

Dr. Ante Bagarić poručuje svima, pogotovo mladima: "Zapamtite, kada uzimate bilo koju drogu, ne znate što uzimate! Primjerice, od 100 tableta ecstasya možda samo jedna sadrži kemijski sastav te droge, sve ostale sadrže razno razne otrove."


Cijela civilizacija traži rješenje za problem ovisnosti!

- Kako je sve počelo?

Adolescenti obično počinju s marihuanom u 15, 16 godini. Nakon nekog vremena to im više nije dovoljno, slijedi ecstasy, zatim speed što obično vodi ka kokainu. Vrlo je bitno uhvatiti mlade ljude na toj stepenici i pomoći im u liječenju.


Dr. Bagarić smatra da je jako loše isključivo provoditi represivne mjere jer se može stvoriti kontra - efekt. Tinejdžere treba informirati i objasniti im štetne učinke droga jer mlade osobe nisu svjesne što sve droga može učiniti neuronima koji su esencijalne stanice i mogu odumrijeti, kolokvijalano rečeno odlijepiti, stoga im treba dati brutalno točnu informaciju o štetnom djelovanju droga. S druge strane, ne bi bilo loše da se osnuje komisija za medije koja bi se sastojala od stručnjaka koji bi savjetovali i javnosti objasnili sve po pitanju droga, kao što već postoji u Americi.


„Meni su pčele jako drage! Za psihijatre je interesantno što sve možemo naučiti od životinja!“
izjavio je dr. Bagarić i pozdravio sve pčelare te smatra da bavljenje pčelarstvom pozitivno utječe u terapijskom liječenju PTSP-a.

 


Iako je pčela u svom ustrojstvu daleko od sisavaca, nadamo se da će se ovim istraživanjem rasvijetliti i možda u konačnici riješiti kompleksni problem ovisnosti.

 

Stoga, dragi pčelari i pčelarke, nemojte posezati za ovakvim glupostima kada se nađete u nekom od negativnih čuvstvenih stanja.

I obavezno "tutnite pod nos" svojim tinejdžerima ovaj članak i pčelarite jer sve više medicinskih stručnjaka (psihologa i psihijatara) ima "puna usta hvale" za ovu djelatnost ili (ako baš hoćete) zdravu ovisnost - pčelarstvo!

 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.