Nalazite se na:
Hrvatska pčela 3/2011 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Petak, 04 Ožujak 2011

TEHNOLOGIJA PČELARENJA

 

 

Radovi na pčelinjaku u ožujku

 

Stjepan Vuković

Mjesec ožujak je prvi proljetni mjesec. To je mjesec u kojem je vrijeme sve toplije, u kojem značajnije počinje cvatnja medonosnog bilja, osobito onog koje je bogato cvjetnim prahom, a posebice vrbe-ive koja u kontinentalnim krajevima ima veliku vrijednost za pčelarstvo.

Na staništima gdje je ima dosta pčelama je osigurana rana proljetna paša i dobar razvoj pčelinjeg legla. Dobro medi i daje dosta cvjetnog praha, a cvatnja joj traje od 10 do 15 dana. U ovom mjesecu pčelari obavljaju značajne radove na svojim pčelinjacima:

· obavlja se prvi proljetni pregled

· vrši se zbrinjavanje pčelinjih zajednica koje su ostale bez matice

· zbrinjavanje oboljelih pčelinjih zajednica

· vrši se pojačavanje i utopljavanje slabijih pčelinjih zajednica koje imaju mladu i plodnu maticu

· prihranjivanje pčelinjih zajednica

· zamjena starog i dotrajalog saća

· aktiviranje pojilica na pčelinjacima

· proširivanje pčelinjih zajednica i postupno odzimljavanje

 

 

 

Minimum znanja i ponašanja za proizvodnju matične mliječi

 

Ferid Velagić

Do sada je o matičnoj mliječi mnogo više pričano nego što je napisano i proizvedeno. Osim toga, mali broj pčelara je skupio hrabrosti da pokuša proizvoditi ovaj najdragocjeniji pčelinji proizvod. A zašto pčelari izbjegavaju da više organizirano proizvode i osiguraju naše tržište matičnom mliječi? Postoji niz odgovora na ovo pitanje. Pokušat ću iz osobnog iskustva ohrabriti pčelare, vratiti im samopouzdanje i potaknuti ih da se okušaju u ovoj specifičnoj proizvodnji. Ovdje je interesantan pčelar, kao pojedinac, koji ovaj posao treba organizirati i napraviti.

Mi pčelari smo specifični i čudni ljudi, posebno kada je tema oko matica i matične mliječi. Pojedini pčelari koji rade ovaj posao to vole pričati i pritom često iskompliciraju da drugi potencijalni proizvođači, koji ovu proizvodnju nisu do sada pokušali na startu, odustaju od te ideje. Nažalost, ovi nadareni govornici često su loši proizvođači ili to i nisu. Ove česte priče o proizvodnji matične mliječi najčešće su prisutne u zimi kada je u prirodi velika hladnoća. Kada dođe proizvodna sezona takvih proizvođača matične mliječi nigdje nema. Negdje nestanu i ponovno se pojave sa zimom. To su pčelari koji žele biti ono što nisu, a zbog svog pogrešnog shvaćanja ove odgovorne pčelarske proizvodnje najvjerojatnije to nikada neće ni biti. Ovakav pristup negativno utječe na one pčelare koji istinski žele raditi ovaj posao kako za sebe tako i za tržište.

 

 

 

Oprašivanje, ali kako?

 

Dejan Kreculj

Kod nas se još uvijek malo ili nimalo posvećuje pažnja oprašivanju poljoprivrednih usjeva pomoću medonosnih pčela. Rijetko se o oprašivanju govori kao o sastavnom dijelu uzgoja biljaka, ali se zato dosta često događaju masovna stradavanja pčela uzrokovana trovanjem pesticidima.

Ono malo slučajeva dobre suradnje s pčelarima uglavnom je vrednovano i (ne) plaćeno jer se podrazumijeva da će samim prisustvom pčelinjaka na parceli pčelar imati dobiti od izvrcanog meda, a o ugovoru i adekvatnoj naknadi da i ne govorimo. U svijetu je drugačije, a valjda i mi želimo biti dio njega. Tako je masovno nestajanje pčelinjih zajednica uvjetovalo da prosječan najam za oprašivanje po zajednici, prema podacima Saveza pčelara države Kalifornija, u 2011. poskupi na 158 dolara, za razliku od 151 dolara koliko je iznosio prethodne godine.

Ipak, kada se pčelinjak i nađe na nekoj parceli, mahom se o izboru njegovog pložaja malo vodi računa. Ako pretpostavimo da sva pravila o postavljanju u odnosu na druge pčelinjake, puteve i ostalo iz kod nas davno donesenog Kodeksa, pčelari znaju i da ih se pridržavaju, ipak veoma često izbor mjesta određuje odobrenje vlasnika zemljišta ili pristupačnost čvrstog puta.

 

 

 

Biološka sredstva za zaštitu pčela

Svetozar Koldžić

Kako bih čitatelje - pčelare upoznao s tehnikom pčelarenja uz primjenu bioloških sredstava za suzbijanje bolesti i nametnika u pčelinjim zajednicama, opisat ću svoje iskustvo i pokazane rezultate u posljednjih 10 godina. Počeo sam pčelariti 1991. godine i tih godina problem broj jedan u pčelarstvu je bila varoa. Da bi taj problem postao još složeniji pojavom virusa Nosema cerane. Koliko je ozbiljna situacija govori nam i to što su glavne teme znanstveno - stručnog skupa drugog državnog pčelarskog sajma u Beogradu bile bolesti pčela i pčelinjeg legla. Da bi prof. dr. J. Kulinčević naglasio da je varoa od njene pojave ’’vektor mikroorganizama virusa bakterija i drugih’’, a Josef Ulz, ing. iz Austrije: ’’ Varoa je napasnik pčela u cijelom svijetu’’. Mr. sc. Violeta Santrač: „Varoa destruktor - vampirski krpelj“.

A za Nosemu ceranae: prof. dr. Zoran Stanimirović: ’’Nosema ceranae nameće energetski stres inficiranim pčelama, koji se ogleda u povećanju apetita i nivoa gladi’’, doc. dr. Jevrosima Stevanović: ’’Nosema ceranae smanjuje imunosni sustav kod svog domaćina.’’

Zajednički stav je da su varoa, nosema, uz pesticide, uzrok nestajanja pčela - pojava CCD sindroma.

 

 

 

 

APITERAPAIJA

 

 

Primjena meda u prehrani dijabetičara

 

Josip Lončar

Primjena meda kod dijabetičara, prema shvaćanju i preporukama konvencionalne medicine, osim manjeg broja liječnika, potpuno je neprihvatljiva. Po svemu sudeći, u ovom slučaju je neopravdano stavljen znak jednakosti između meda i šećera ili možda postoje i drugi, nama nepoznati, razlozi. Iako med sadrži veliki postotak ugljikohidrata, uopće ne stoji tvrdnja da ga dijabetičari ne bi trebali koristiti u prehrani. Naime, nektarski med kod šećerne bolesti daje dobar terapijski efekt zahvaljujući prisutnosti visokog udjela fruktoze i minerala: berilij, mangan, kalcij, stroncij, barij, i vitaminima koji djeluju slično inzulinu i stimuliraju pankreas u produkciji hormona, ali med bogatstvom i drugih mikroelemenata povoljno djeluje na metabolizam, pa na taj način ima vrlo povoljan utjecaj na zdravlje dijabetičara, svakako i onih koji nisu dijabetičari. Kod dijabetičara, prednost se daje vrstama meda koje imaju relativno više fruktoze. To je prije svega bagremov, ali i sve druge vrste meda koje sporije kristaliziraju.

Istraživanja na ovu temu su napravljenja u velikom broju zemalja, osobito u Rusiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Egiptu, Švicarskoj i konačni stav znanstvenika je da pravilno doziran med povoljno utječe na zdravlje dijabetičara.

 

 

 

ZANIMLJIVOSTI

 

 

Legalizacija alkoholnih pića

 

Milanko Barać

Često smo u (ne)prilici kada nakon zimskih gubitaka pčela treba pretopiti okvire, a u njima se nalazi dosta meda. Takav med nije za vrcanje jer mu je sadržaj vlage uglavnom prevelik, ali je zato idealan da od njega napravimo dobru rakiju od meda – medovaču. Dodajući medu vodu i vinski kvasac, uz poštivanje temperaturnih uvjeta, fermentiramo med, a kada proces završi - pečemo rakiju. Često u svom posjedu imamo i nekakav voćnjak na kojem se uvijek nađe pokoja voćka koja završi u bačvi, a kada dođe vrijeme od njih se ispeče rakija.

Ne poznajem niti jednog pčelara koji nije probao proizvesti i vlastitu medicu, kako bi mogao počastiti svoje goste i prijatelje. Neki od tih pokušaja, ovisno o recepturi i sirovinama, mogu iznjedriti zaista ukusne i dopadljive proizvode. Osim klasične medice, rade se još i likeri od višanja, zelenih oraha, šipka, jagode itd, a ponekad i uz dodatak raznih trava. Kako se bavimo pčelarstvom, logično je da su likeri zaslađeni medom, a ne šećerom, jer im time želimo dati osebujnost i prepoznatljivost. Tu je još i proizvodnja medovine – pića nastalog fermentacijom meda i vode. Spomenut ću i proizvodnju octa od meda jer on nastaje kao produkt octenog vrenja medovine.

 

 

 

REPORTAŽA

 

 

Male tajne velikog pčelara

 

Ivana Berg-Divald

Nenad Martinjak za pčelarstvo se počeo zanimati 1988. godine kada je u dvorištu svog punca ugledao 8 dotrajalih košnica, a s obzirom na prirodu njegovog strojarskog zanimanja i unatoč podsmijehu okoline, odlučio je "inženjerski" preurediti te „pčelinje kućice“ kako bi se u njima i nastanile medne zujalice, i sve ostalo je povijest.

Već je sljedeće sezone njegov pčelinjak bio bogatiji za 2 košnice te se sa 10 pčelinjih zajednica smatrao pravim pčelarom, što iz današnje perspektive vlasnika 150 košnica smatra smiješnim. Ipak, tadašnjem novopečenom pčelaru Martinjaku nije trebalo dugo da skuži sve tajne medarskog zanata pa je već 1989. otpočeo niz brojnih inovacija. Tako je osmislio svoj 1. patent – uređaj za dimljenje varoe, za koji skromno kaže da je to samo električni grijač od 12 V, kako bi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske reklo – šrajzl.

 

 

 

Sajam u Gudovcu opravdao sva očekivanja

 

 

Ivana Berg-Divald

Potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske Josip Friščić otvorio je sedmi po redu međunarodni pčelarski sajam u Gudovcu i rekao da je zadovoljan pregovorima i potporama koje je dobila poljoprivreda.

- Drago mi je što mogu otvoriti najslađi skup u Hrvatskoj koji je izrastao u najveću pčelarsku priredbu, tim riječima je potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske Josip Friščić 5. veljače otvorio 7. međunarodni pčelarski sajam u Gudovcu, koji je sa 7 tisuća posjetitelja i stotinu izlagača u dva dana nadmašio sve dosadašnje pčelarske sajmove na ovom području.

- Slušamo danas samo riječi „nije dobro“ i „više nema rješenja“, dok pčelari  nude rješenja i ne čekaju da im netko drugi daje rješenja. I svi smo ponosni na to. S druge strane, uspjeli smo dogovoriti 37 naših hrvatskih specifičnosti prije ulaska u Europu i financijsku omotnicu od 788 milijuna eura namjenjenu poljoprivredi. Drago mi je da su se pčelari već pripremili za ulazak u Europu, da su spremni  iskoristiti ponuđene pogodnosti i dalje povećavati svoju proizvodnju, izjavio je potpredsjednik Sabora Josip Friščić.

 

 

 

130 GODINA HRVATSKE PČELE

 

 

Razvoj Hrvatske pčele krajem 19. Stoljeća

 

Ivana Berg-Divald

Slavonska pčela je od samog osnutka imala veliki značaj u razvoju hrvatskog pčelarstva i hrvatskog jezika, a već u trećoj godini izlaženja, odbacivši dvojezičnost te potpomognuta stručnim perom i iskustvom, kako je naveo i urednik Bogdan Penjić: „riješismo se suvišne nijemštine, a u listu zadobismo više prostora za pouku u racionalnom pčelarstvu“, Hrvatsko-slavonsko pčelarsko društvo je 1883. godine, osnaženo većim brojem članova, izašlo iz lokalnih okvira i postalo općehrvatsko – Hrvatsko pčelarsko društvo. Stoga je 3. godina Slavonske pčele nadmašila oba prethodna godišta i list je dobio novu dimenziju, nazivom – Hrvatska pčela.

„Budimo dakle ljudi, prijatelji sirotinje naše, te zgazimo već jednom crva razdora i nesloge, pružimo si ruke te poput naših neumornih pčela uzradimo složno, da se što prije dovinemo cilju svom. Svaki razdor među nama, naša je šteta, a tuđincu korist. Ljubimo svaki svoje, štujmo jedan drugoga i pođimo složno stazom rada i napretka“, piše u 1. svečano opremljenom broju Hrvatske pčele iz 1884. godine u kojem je predstavljen novi program, po kojem se navodi da će list zastupati i braniti interese Društva te podupirati središnju upravu kod podružnica diljem Hrvatske, a dopisnici će slati izvješća o stanju pčelarstva sa svih stana domovine. Nadalje, u programu stoji da će se pratiti svaki napredak u pčelarstvu cijelog svijeta te će se čitatelje upoznavati sa svakim novim izumom. Osim toga, list će poklanjati pozornost početnicima u racionalnom pčelarenju.

 

 

MEDONOSNO BILJE

 

 

Ljekoviti ružmarin (Rosmarinus officinalis L.)

 

Matija Bučar

Krajem veljače pčelari u kontinentalnom dijelu Hrvatske zbrajaju gubitke, vrše sanaciju slabih zajednice, dodaju pogače dok pčelari na otocima i dijelu južne Dalmacije pripremaju zajednicu za prvu proljetnu pašu jer počinje cvasti ružmarin, badem, citrusi, lemprika i druge medonosne biljke.

Ružmarin cvate, "manje-više" veći dio godine, od rujna pa do svibnja. Ljeti uglavnom prestaje vegetacija, biljka se osuši i požuti, a kada padne dobra kiša u kolovozu, ubrzo pozeleni, potjera grančice, pa već u drugoj polovici rujna počinje cvasti. U listopadu pčelama može dati dobru pašu. Prinosi u 2010. godini bili su oko 20 kg po košnici, a na nekim lokalitetima i veći (D. Bogdan, 2010). Ružmarin počinje cvasti na početku ožujka, a cvatnja traje preko 40 dana. Prinosi mogu biti bolji nego u jesen, a to je vjerojatno zato jer su tada makije pune i drugih medonosnih biljka. Stariji pčelari bilježili su prinose i do 60 kg po košnici.

 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.