Nalazite se na:
Hrvatska pčela 11/2011 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Srijeda, 09 Studeni 2011
TEHNOLOGIJA PČELARENJA


Radovi na pčelinjaku u mjesecu studenom

Stjepan Vuković
Studeni mjesec je posljednji jesenski mjesec u kojem smo završili ili obavljamo zadnje ovogodišnje radove na pčelinjaku i počinjemo s pripremama za iduću pčelarsku sezonu. Tijekom ovog mjeseca vrijeme je hladno i pčelinje zajednice se nalaze se u klupku. Pčelinja zajednica je bez legla pa je moguće obaviti zimsko tretiranje pčela protiv varooze. Jutra su hladna, a krajem mjeseca u kontinentalnom dijelu Hrvatske se javlja i prvi snježni pokrivač. Što je tijekom mjeseca temperatura ujednačenija, to pčele lakše zimuju jer svaka promjena temperature uzrokuje raspuštanje ili stiskanje klupka, a time i veću potrošnju meda. Potrošnja meda u ovom mjesecu kreće se oko 1 kilogram. Za lijepog i sunčanog dana kada je temperatura iznad 12 ºC pčele iz košnica izlijeću na pročisni izlet.
Najvažniji radovi u ovom mjesecu su sljedeći:
- završetak utopljavanja pčelinjih zajednica;
- liječenje pčelinjih zajednica protiv varooze;
- osiguranje mira na pčelinjaku i sprječavanje ulaska glodavaca u košnice;
- preseljenje pčelinjih zajednica na nova postolja;
- priprema košnica i okvira za iduću
   pčelarsku sezonu.



Dadan-blatova (DB) košnica

Veroljub Umeljić
Pred nama je period „zimskog pčelarenja“, odnosno vrijeme izrade ili nabave košnica, okvira i ostale pčelarske opreme, što će nam biti potrebno u aktivnoj pčelarskoj sezoni sljedeće godine. Čitatelje „Hrvatske pčele“ ovom prilikom upoznajemo s načinom izrade Dadan-blatove (DB) košnice, koja je inače kod nas malo zastupljena. Cilj nam je da pomoću opisa i preciznih tehničkih crteža, pomognemo pčelarima pri izradi ovog tipa košnica.

Ovu košnicu karakteriziRa osnova kvadratnog oblika sa unutrašnjim mjerama 456 mm x 456 mm. Visina plodišta je 310 mm, i ono sadrži 12 plodišnih okvira, čije su unutrašnje mjere 420 mm x 270 mm, a vanjske mjere 440 mm x 300 mm, s tim što gornja dužina satonoše iznosi 470 mm. Satonoša je široka 26 mm, a visoka (debela) 20 mm. Bočna letvica okvira je duga 290 mm, poprečnog presjeka 26 mm x10 mm. Donja letvica je duga 420 mm, presjeka 12 mm x10 mm. Na satonoše se ugrađuju razmaci koji osiguravaju međusobni prostor od 36 mm. Plodište leži na podnici istih unutrašnjih mjera, koja s prednje strane ima leto i pokretan regulator leta.



EKOLOŠKO PČELARSTVO



Ekološko pčelarstvo u Francuskoj

Lovro Krnić

Hrvatska poljoprivredna komora - Odbor za ekološku poljoprivredu i ljekovito bilje, s predsjednicom mr. sc. Marijom Ševar, organizirala je stručno putovanje u Francusku na sajam tech-bio u grad Valence (čita se Valon). Tako sam u toj grupi, ispred ekoloških pčelara, i ja otišao na stručno putovanje. Osim stručnog dijela, to je ujedno bila i prijateljska razmjena ekoloških poljoprivrednika Hrvatske poljoprivredne komore sa Poljoprivrednom komorom Francuske.

Sajam smo obilazili dva dana, na kojem je sve izloženo imalo predznak ekološki–poljoprivrednog: od poljoprivrednih ekoloških proizvoda do najvećih strojeva i aparata koji se danas upotrebljavaju u ekologiji. Gledajući njihova dostignuća, naravno da sam ih uspoređivao s našima - divio sam se velikim razlikama u odnosu na našu zemlju. Nikako ne mogu prihvatiti činjenicu kako je kod nas ekološka proizvodnja slaba. Primjerice, francuska ekološka poljoprivreda sudjeluje sa oko 20 do 25 posto u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu, a mi smo prema zacrtanim smjernicama iz 2001. godine već sada trebali imati udio ekološke poljoprivrede oko 10 posto. Međutim, još uvijek smo zastupljeni sa 0,5 do 1 posto. (Možda se to može objasniti povijesnim (ne) prilikama – općenito slabljenjem gospodarstva nakon rata, iako kod nas rat nije bio jučer, već je prošlo 16 godina od njegovog završetka!)





ZNANOST



Otrovanja pčelinjih zajednica - II. dio

Ivana Tlak Gajger

Varooza je nametnička bolest zajednica medonosnih pčela uzrokovana hemofagnom grinjom V. destructor. Izvorno prirodni domaćin V. destructor je azijska medonosna pčela (Apis cerana). Prelaskom na novog domaćina – europsku medonosnu pčelu (Apis mellifera) nametnička grinja je rasprostranjena po gotovo cijelom svijetu. Trenutačno je teško pronaći pčelinju zajednicu slobodnu od grinja V. destructor, pa bolest predstavlja najveći problem suvremenog pčelarstva. Štete koje nastaju zbog varooze su jedan od ključnih čimbenika koji dovode do ugibanja pčelinjih zajednica, te je stoga nužno tretirati akaricidima – varocidima (sredstva za suzbijanje grinja) i održavati populaciju grinja na najnižoj mogućoj razini.

Pesticidi primjenjivani u pčelarstvu
Već je spomenuto nužno tretiranje zajednica akaricidima, a da bi se omogućilo istodobno razvoj i normalno funkcioniranje pčelinje zajednice. Pritom primjenjeni akaricidi – varocidi moraju biti minimalno opasni za pčele, a opet dovoljno učinkoviti za suzbijanje varooze. Većinu varocida može se podijeliti na nekoliko skupina: sintetski organski pesticidi, prirodni akaricidi i organske kiseline. Treba spomenuti da svaki akaricid unešen u pčelinju zajednicu istodobno predstavlja opasnost za otrovanje pčela, jer se i grinje i pčele svrstavaju u istu skupinu kukaca. U pitanju je otrovnost primjenjenog preparata, način i učestalost primjene, doza, te pridržavanje uputa proizvođača. Višekratna uporaba i nepravilno doziranje akaricida može učestalo dovesti do otrovanja, ali i do smanjenja imuniteta pčelinje zajednice zbog povećanog stresa. Također, za većinu odobrenih i registriranih veterinarsko-medicinskih proizvoda na određenim područjima dokazana je rezistencija (otpornost) grinja, ali i nepoželjni učinci na pčelinju zajednicu poput smanjene tjelesne težine trutova i njihove smanjene sposobnosti za razmnožavanje - koja je posljedica proizvodnje malog broja spermija; povećani gubici u proizvodnji matica i teže prihvaćanje umjetno uzgojenih matica u nove zajednice; smanjena živost i promjene u ponašanju pčela – ranije postaju sakupljačice i skraćen im je životni vijek. Utvrđeni su i slučajevi otrovanja i posljedičnog naglog ugibanja i/ili promjena u razvoju legla u tretiranim pčelinjim zajednicama.



ZANIMLJIVOSTI



Koliko nam je potrebna mala stanica saća?

Gvido Gržetić

Prije samo par stotina godina, u srednjem vijeku, imao je čovjek manju zapreminu mozga nego danas. Sa nešto većim mozgom usuđuje se i smatra da osim ostalog mijenja i pčele, umjesto da ih prouči i iskoristi njihove nagone. Period u kojem značajnije utječemo na sklonosti pčela i njihove instinkte je toliko mali i beznačajan da se to riječima ne može opisati. Krajnje je vrijeme da se otrijeznimo i da shvatimo  da se prirodom ne može upravljati, već da joj se može pomagati ili odmagati. Svaka naša intervencija mora biti dobro osmišljena, precizna, kratkotrajna i potkovana saznanjima, ali prije svega mora biti u funkciji prirodnih zakona (R. Živadinović, dr. med.)
 
VAROA I VELIČINA STANICE SAĆA
Varoa je ranije u prošlosti parazitirala isključivo na istočnoj medonosnoj pčeli (Apis cerana) koja je poznata kao azijska ili indijska pčela. Zajednicama ovih pčela varoa nije nanosila, a i danas ne nanosi zamjetljivu štetu. Za razliku od azijske pčele, varoa europskim podvrstama pčela (kranjska, talijanska itd.) nanosi velike štete, sve do uništenja pčelinjih zajednica. Znamo da je azijska pčela manja od europskih vrsta pčela. Manje su i afričke pčele, te afrikanizirane pčele (pčele ubojice). Za ove vrste (i podvrste) koristi se satna osnova sa stanicama od 4,8 do 4,9 mm, takozvana mala stanica.




Semafor na vrhu krošnje

Ivan Umeljić

Početkom jeseni, neposredno prije opadanja i truljenja na zemlji, listovi mnogih biljaka u umjerenom klimatskom pojasu počinju se razmetati pravim vatrometom boja. Poznato je da neke boje listova, primjerice žuta, postaju vidljive nakon razgradnje klorofila, koji je pak “odgovoran” za njihovu zelenu boju. Dakle, žuta boja listova je sporedna posljedica fizioloških procesa koji se događaju u ovo doba godine, a biljku ne košta ništa da je proizvede. Međutim, stvari su nešto složenije sa crvenim listovima. Crveni antocijanini proizvode se upravo tijekom jeseni, što govori da u ovo doba godine stabla posebno investiraju u njih. Nameće se logično pitanje: zbog čega biljke čine ovaj dodatni napor? Fiziološka uloga antocijanina toliko je raznovrsna da ih neki biolozi nazivaju “švicarskim nožem prirode”. Između ostalog, oni su moćni antioksidansi, zaštita od fotoinhibicije, funkcioniraju kao “sudoper” za štetne supstance, zagrijavaju listove i pružaju zaštitu od radijacije.



REPORTAŽA



Obilježeno 130 godina "Hrvatske pčele"

Ivana Berg-Divald

Potpredsjednik vlade RH i ministar poljoprivrede Petar Čobanković otvorio je 8. listopada na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku središnju pčelarsku manifestaciju u sklopu Dana meda u Hrvatskoj - svečanost obilježavanja 130 godina kontinuiranog izlaženja časopisa Hrvatskog pčelarskog saveza “Hrvatska pčela” i pohvalio predani rad Hrvatskog pčelarskog saveza u unapređenju pčelarstva RH.

Manifestacija 130. obljetnice kontinuiranog izlaženja časopisa “Hrvatska pčela” - jednog od 5 najstarijih stručno edukativnih časopisa te tematike u Europi, održala se pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH i u organizaciji Hrvatskog pčelarskog saveza, Županijskog saveza Osječko-baranjske županije, HGK - komore Osijek, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije.




Deseti dani meda u Zagrebu

Ivana Berg-Divald

Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića 5. listopada otvorena je tradicionalna, 10. po redu manifestacija “Dani meda u Zagrebu” koju su i ove godine organizirali Hrvatski pčelarski savez, pčelarske udruge Grada Zagreba i Ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba, uz pokroviteljstvo gradonačelnika Grada Zagreba.

Na više od 50 štandova zagrebački pčelari i njihovi gosti iz drugih županija od 5. do 8. listopada predstavljali su svoje slatke proizvode i ono najbolje što nam pčela daje, te na središnjem zagrebačkom Trgu prezentirali svoje mogućnosti i dostignuća u proizvodnji kako sortnih vrsta meda, tako i ostalih nepcu primamljivih mednih proizvoda.




Moj doživljaj Apimondije u Argentini

Josip Križ

Moji dječački snovi su se ostvarili! Još kao osnovnoškolac, gledajući putopisne serije maštao sam kako ću jednog dana vidjeti tu prelijepu zemlju - Argentinu, Pampase, Gaučose i još puno toga. I nakon pola stoljeća života to se i dogodilo. Istina, puno se toga i poklopilo: od financijskih sredstava do same odluke da se krene na tako daleki put. Ovoga puta motiv nisu bili Pampasi i Gaučosi niti Maradona i Leo Messi, već pčele i svjetski kongres pčelara i pčelarstva kao i znanstvenika u pčelarstvu - Apimondija. Kako je pala odluka da se krene? U jednom neformalnom razgovoru, nakon jednog predavanja, Zlatku Tomljanoviću, dr. vet. med. sam u šali rekao da idem na Apimondiju, i to je tako ostalo. Kako se vrijeme tog događaja približavalo, nazvao me doktor veterinarske medicine Zlatko Tomljanović i upitao: “Ideš li ti stvarno u Argentinu?”.




130 GODINA HRVATSKE PČELE
 
 

150. obljetnica rođenja Franje Sudarevića

Milan Kramer

Franjo Sudarević rođen je u Osijeku 2. prosinca 1861. godine, a umro je u Osijeku  9. 3. 1944. Završio je nižu gimnaziju u Osijeku, a učiteljsku školu u Zagrebu 1880. Bio je učitelj u Vuki, a 1885. premješten je u Osijek u Donji  grad, gdje je 1918. godine nakon smrti osnivača „Hrvatsko-slavonskog pčelarskog društva u Osijeku“ Bogdana Penjića postao ravnatelj. On je s trojicom prijatelja osnovao i bio dugogodišnji predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva „Lipa“, od 1918. do 1922. godine Dobrotvornog društva „Blagodat“ i „Kluba hrvatskih književnika“ u Osijeku. Bio je tajnik, a 1927. počasni član“Hrvatske građanske čitaonice“ i “Hrvatskog doma“ te 25 godina predsjednik učiteljskog društva „Zajednica“ u Osijeku. Godine 1927. umirovljen te je obnašao čast tajnika Obrtnog zbora u Osijeku. Uz sve gore navedeno djelovao je i kao književnik. Jedno je vrijeme bio urednik i „Hrvatske pčele“, glasila „Hrvatsko-slavonskog pčelarskog društva u Osijeku“.




MEDONOSNO BILJE



Trandovilje (Althaea rosea)

Matija Bučar

Trandovilje ili ružičasti bijeli sljez je izuzetno lijepa i dekorativna trajna biljka koja naraste čak do 3 metra visine. Ima uspravnu, dlakavu stabljiku. Listovi su na dugim peteljkama, obrasli dlakama, okruglasti ili višekutni, plitko podijeljeni u režnjeve. Cvjetovi su veliki od 6 do 10 cm široki, a mogu biti ružičasti, tamnocrveni, crvenosmeđi, bijeli ili žuti. Stoje pojedinačno ili po 2 do 4 zajedno u pazuhu listova ili na kratkim drškama. Zajedno formiraju vertikalni, dugački, klasasti cvat.




Vrijesak – nekad i danas

Valentin Šipuš

Nekadašnji direktor Pčelarske centrale opisao je ovu pčelinju pašu riječima „po izdašnosti medenja nadaleko premašuje kalifornijski eukaliptus“. Vrijesak (Saturea montana) je biljka isključivo teškog krša. Nalazi je se na području Velebita, Dinare, Kamešnice i nekih otoka.

Dva puta sam pčelario na Dinari, na području Bosanskog Drenovca, koji se tada nalazio na četiri željezničke stanice od Knina. Zašto to pišem? Pa zato što smo prije pedeset godina pčele selili vlakom. Ovakav način seljenja bio je izrazito težak jer smo pčele morali zaprežnim kolima dopremiti do vlaka, a moralo se stići na vrijeme. Veliki problem stvarali su tuneli kroz Bosnu. Lokomotive su tada još bile na parni pogon, ložene ugljenom, pri čemu se stvarao jaki dim. U svim dužim tunelima pčele su užasno zujale jer se dim spuštao nisko. Mi smo se koliko-toliko štitili vlažnim ručnicima koje smo držali spremne u kantama. Budući da vrijesak počinje mediti krajem sedmog i početkom osmog mjeseca, dolaskom na odredište u devet sati sunce je već nemilice peklo, a kamen je bio usijan. Tada je predstojalo istovarivanje, a mi smo bili umorni i izgužvani od neprospavane noći. Košnice smo slagali na improvizirane gredice, a prilikom otvaranja košnica nastale su prave „Tanatalove muke“, jer su pčele bile toliko ljute da su ubadale i preko odjeće.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.