Nalazite se na:
Hrvatska pčela 2/2012 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Srijeda, 01 Veljača 2012
TEHNOLOGIJA PČELARENJA




Radovi na pčelinjaku u veljači



Stjepan Vuković
Veljača je posljednji zimski mjesec u kojem je vrijeme još uvijek dosta hladno, međutim u njenoj drugoj polovici dani postaju duži, a noći kraće. Mnogi je nazivaju i veljačom - prekretačom jer tijekom mjeseca zna iznenaditi svojim prevrtljivim vremenom, lijepim i toplim danima izmamiti pojedine biljke, a onda naglo zahladiti.

Tako u veljači, kao posljedica blagih zima, cvjeta visibaba, šafran, a može procvjetati i lijeska koja pčelama daje veliku količinu cvjetnog praha. Tijekom jeseni lijeska formira zametke resa koje miruju, a lijepo vrijeme ih izmami na cvatnju.

U pčelinjoj zajednici životni procesi se nastavljaju, pa iako je vani hladno i pčele slabo izlaze iz košnica, matica polaže sve više jaja u stanice saća i površina pod leglom se sve više povećava. Osim meda, koji se sve više počinje trošiti, pčele troše i cvjetni prah jer se bez njega pčelinje leglo ne može razviti. Potrošnja meda u ovom mjesecu se kreće oko 2 kilograma po pčelinjoj zajednici.

Radovi u ovom mjesecu svode se na:
•    obilazak pčelinjaka i prvi vanjski letimičan pregled;
•    kontrola hrane;
•    zdravstvena kontrola.





Kako spasiti pčelu?



Ivan Šiškov

Sudeći prema stanju u pčelarstvu i gubicima ove godine, u Dalmaciji možemo reći da je pčela stvarno ugrožena. Zbog toga, ovim tekstom dajem svoj mali doprinos za opstanak pčele.

U borbi za zdravlje pčela i razvoj pčelarstva aktivnosti se potpomažu i laičkim i alternativnim metodama koje se osobito intenziviraju u slučajevima:
kada službena znanost ne postiže dobre rezultate u borbi protiv raznih bolesti pčele;
kada su sredstva i lijekovi dostupni na tržištu veoma skupi (kako narod kaže – pojede slama kravu);
kada sredstva koja proizvode velike farmaceutske tvrtke u liječenju pčele ostavljaju rezidue u pčelinjim proizvodima:
kada se pojavljuje trgovačka pohlepa za dobrom zaradom u tuđoj nevolji i bolesti (bolesti pčela u ovom slučaju).

U svom radu se uvijek treba koristiti dostignućima suvremene znanosti, ali i otkrićima običnih ljudi, jer oni zajedno predstavljaju sveukupno znanje koje, naposljetku, treba vratiti ljudima i prirodi.

O problemima ekološkog tretiranja pčela protiv varoe pisao sam u „Hrvatskoj pčeli“ br.  2, 2004. godine, gdje sam, između ostalog, naveo i ponovno ističem:
treba težiti ekološkom tretiranju pčela, jer mislim da za svaku bolest postoji lijek ili pomoć iz prirode;
izrada sredstava za jačanje pčele u borbi protiv bolesti treba biti što jednostavnija i što jeftinija, kako bi se efikasna sredstva moglo koristiti što masovnije;
primjena i tretiranje pčela mora biti što jednostavnija i kratkotrajnija;
sredstva za zaštitu ili jačanje pčela ne smiju ostavljati rezidue u pčelinjim proizvodima.






Pčelarenje kontejnerima za LR košnice



Antun Lukičević

Svjedoci smo „čudnih“ događanja u prirodi. Čovjek se, puno ne razmišljajući, miješa u prirodne zakone, a priroda se na svoj način brani. Globalno zagrijavanje, genetsko modificirani uzgoj hrane, sve to utječe na naše pčele i na samo pčelarenje.

Prošla godina, a isto tako i pretprošla bile su loše što se tiče medenja, a to nas pčelare najviše zanima. Klima nam pokazuje „zube“: suše, vjetrovi, mraz, tuče pčelarima na stacionarima sve više zadaju muke. Repica, bagrem, kesten, suncokret na nekim mjestima mede, na nekima ne. Sve nas to navodi na sve veću potrebu seljenja pčelinjih zajednica na medonosna područja. Naravno da pritom biramo što lakši način.

Kod pčelarenja kontejnerima to i imamo. Kontejner može poslužiti i kao pčelinjak na stacionaru, a i uvijek je spreman, te ga po želji možete preseliti na bilo koje mjesto i u bilo koje vrijeme.





Proljetni razvoj u Farrarovoj košnici


Josip Križ


Zbog čega nije dobro prerano poticati pčelinju zajednicu na razvoj? Naime, pčelinja matica počinje polagati jaja, a kada jako zahladi, pčele ne napuštaju leglo i već su potrošile puno hrane hraneći ličinke. Bez obzira koliko meda ima u košnici, ako samo nekoliko dana temperatura padne ispod 5 stupnjeva Celzijevih, pčele tada više nisu u kontaktu s hranom i zajednica propada od gladi. Ovdje moram naglasiti da je to posebice jako opasno kod Farrarove košnice. Zašto? Odgovor je - pčele nikada ne napuštaju leglo, pa makar to bilo i stotinjak zanesenih stanica. Pčele se povuku prema leglu radi grijanja, a samim tim se i izgubi kontakt s hranom, odnosno s medom i nakon nekoliko dana dolazi do umiranja cijele zajednice, ako niske temperature potraju 5 do 6 dana. Pojavom prvih cvjetova lijeske, visibabe, drijena i drugih biljaka koje rano cvatu, matica počinje intenzivno polagati jaja i tada se u zajednici događaju značajne promjene u podjeli rada. To je najbolje vidljivo u Farrarovoj košnici jer su niski okviri i vidljiva je svaka pa i najmanja promjena - kako napretka, tako i drugih nepredviđenih situacija. Kada je zima već pri kraju i počinje se nazirati proljeće, u prirodi se pojavi mnoštvo cvjetova biljaka koje daju pelud i nektar na nešto nižim temperaturama, a od tih treba istaknuti, prije svega, vrbu - ivu i sve ostale vrbe. Ako je pčelinja zajednica zdrava i uspješno je prezimila, ona je približno iste veličine kakva je bila kada smo je uzimili. Ako su zalihe meda od 7 do 8 kg, k tome još dobro raspoređenog, mlada i zdrava matica će svakim danom sve više polagati jaja, prosječno 800 do 1 000, i više.





Sam svoj majstor:
Vanjska hranilica za sve tipove košnica



Milan Kramer

Promjenom klimatskih uvjeta (suša, visoke temperature…) pčelari su došli u situaciju da im svaka košnica mora imati hranilicu. Do sada su postojali razni tipovi hranilica, u koje stane sirupa čak do jedne litre. Najveći problem imali su pčelari na svojim pčelinjacima kada početkom mjeseca kolovoza počne manjkati nektara u prirodi, a to se osjeti u pčelinjoj zajednici: manje unosa nektara, matica manje nese, a to u konačnici znači da će biti manje zimskih pčela. Dakle, matica prestaje nesti, ljetne pčele do početka zime umru, a zimskih pčela nema dovoljno. Kako bi matica u bespašnom periodu (kada nema nektara u prirodi) i dalje redovito nesla, pčelar je prisiljen stimulativno prihranjivati, a za to dobro dođu hranilice unutar košnice. U hranilicu se ulije do pola litre sirupa, ali to pčele za nekoliko sati rasporede unutar košnice. Što se time do sada postiglo!? Pčelar je na  brzinu popunio zimske zalihe hrane za pčelinju zajednicu, ali matica nije redovito nesla, što dalje znači da neće biti dovoljno zimske pčele. Tome su doskočili pčelari koji su napravili vanjsku hranilicu - za lakšu, bržu i jednostavniju prihranu.






EKOLOŠKO PČELARENJE




Ekološko pčelarstvo u SAD-u



Lovro Krnić

Većina naših pčelara preko raznih medija, a najviše putem TV, upoznala se s pčelarstvom SAD-a, nama dalekoj zemlji. Do sada smo vidjeli da je to za naše pojmove nakako grubo postupanje s pčelama i košnicama. Vidjeli smo masovno pčelarenje sa nekoliko tisuća košnica, uglavnom seleće pčelarenje ili pčelarenje radi oprašivanja poljoprivrednih kultura, i pritom opet seljenje samo radi oprašivanja. Pčelarenje sa velikim količinama šećerne prihrane i masovne uporabe kemijskih lijekova za pčele. Međutim, nije baš sve tako. I kod njih postoji ekološki sustav u pčelarenju, primjerice, u meni poznatoj Saveznoj državi Vermont. U toj državi postoji sustav ekološkog pčelarstva, pod nazivom Natural, što znači - prirodno, a ekološki proizvod med je pod nazivom - Organic. Postoje i Nadzorni organi, a imaju i svoj logo: USDA-ORGANIC. Ekoloških pčelara ima oko 10 posto u odnosu na konvencionalne pčelare, a prosjek košnica na jednog ekološkog pčelara je oko 75. Ipak, prosjek ekološkog meda u odnosu na konvencionalni je vrlo mali, pa se ekološki med uvozi uglavnom iz zemalja Južne Amerike. Našim ekološkim pčelarima htio bih dati na znanje da i tamo postoji ekološki pčelar - Ross Conrad koji je napisao knjigu iz područja ekološkog pčelarstva, pod nazivom: NATURAL BEEKEEPING (Organic approaches to modern apiculture).






APITERAPIJA




Pčelinji otrov



Ivan Curiš

Apiterapija je u liječenju mnogih bolesti poznata od davnina. Liječilo se ubodom pčele direktno na bolno mjesto, a u istočnjačkoj narodnoj medicini u akopunkturne točke na tijelu. Ove metode liječenja provodile su se do vremena kada nije bilo poznato i moguće sakupljati pčelinji otrov. Ideju sakupljanja pčelinjeg otrova realizirao sam još 1988. godine kada sam izradio prvi prototip skupljača pčelinjeg otrova i nazvao ga ESPO 1988. Do danas sam sakupljao otrov i usavršavao sakupljač te nadograđivao iskustva u sakupljanju otrova. Sakupljač koji ću vam predstaviti ima dobre karakteristike u sakupljanju pčelinjeg otrova. Sastoji se od elektrostimulatora koji radi na 12 V napona te ima mogućnost regulacije napona i regulacije vremena impulsa na ploči. Za njegov pogon koristim akumulator od 12 V, a budući da troši malo električne energije, možemo koristiti i serijski spojene baterije koje daju 12 V.

Ploča sakupljača, dimenzija 320 mm x 205 mm, izrađena je od eko-pjenaste plastične mase s inox žicama i 3 milimetarskim staklom, na koju pčele bodu i spojnim vodom do stimulatora.

Tijekom 23 godine iskustva u sakupljanu otrova, smatram da je ovo najbolja kombinacija dimenzije ploče, jer je ona prilagodljiva za sve tipove košnica i dovoljno je velika da se sakupi najviše pčelinjeg otrova.





ZANIMLJIVOSTI




Hrvatsko pčelarstvo i EU – 1. dio


Zlatko Tomljanović

Unatrag nekoliko mjeseci mnogi pčelari me pitaju o mojem mišljenju u svezi razvoja pčelarstva u RH kada jednom postanemo punopravna članica EU. Ovdje treba podsjetiti da su hrvatski pčelari odslušali mnogobrojna, ponekad dosadna i nerazumna predavanja pod naslovima: „Što nam donosi EU?“ ili „Hrvatsko pčelarstvo u EU“. Predavanja su često bila opširna ne dajući pritom odgovore niti pretpostavke na osnovna pčelarska pitanja ili probleme koji se mogu pojaviti u narednim godinama. U međuvremenu je HPS potaknuo donošenje nekoliko Pravilnika kojima smo transponirali EU pčelarsku regulativu i opravdano se pritom hvalili da smo bili prvi savez od svih ostalih saveza poljoprivrednika i stočara u RH koji je usvojio EU regulativu. Pravilnik o veterinarskim pregledima živih životinja u unutarnjem prometu i svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja, Pravilnik o katastru pčelinje paše i pčelinjem pašnom redu, smjernice „Dobre pčelarske prakse“ te ostali „pčelarski“ normativni akti doneseni su u najboljoj vjeri i želji da osiguraju hrvatskom pčelarstvu miran san u dugoročnom razdoblju. Jedino još da uspijemo dobiti bitku s atmosferskim prilikama i da nas malo manje muči varoa, naš pčelarski put bi bio idealan. Nažalost, realnost je bitno drugačija. Na sve te Pravilnike trebamo gledati kao na nešto što nije stalno već promjenjivo, ali istovremeno pružaju odlično polazište za daljnju nadogradnju. Ovdje uopće ne treba sumnjati u dobre namjere onih stručnjaka koji su pisali takve Pravilnike. U vrijeme nastanka takvih zakonskih odredbi - oni su mislili da rade najbolje za naše pčele i pčelare. Razumljivo da se pritom uvijek moramo pitati: jesu li određeni segmenti pčelarskog zakonodavstva u RH odgovarajuće napisani i konstantno primjenjivi?




Pozicioniranje saća


Gvido Gržetić

Budući da smo apsolvirali dio znanja o malim stanicama saća, potrebno je to dopuniti još jednom temom, a to je - pozicioniranje saća. Autor ove teme je još jedan Amerikanac Mike Hausel iz Orlanda na Floridi, koji je promatrajući pčele u divljim staništima, na granama drveća, došao do određenih saznanja te odredio pravilo, koliko je to moguće, kako posložiti okvire u košnicama. „Hausel pozicioniranje“ okvira sa saćem je radnja  da se ono približi rasporedu koji vlada u prirodnim staništima pčela. Kod prirodne gradnje pčele grade stanice saća različite veličine, već prema namjeni za koju će biti uporabljene. Ako roj pčela u počecima svoga rada ima jaku pašu, tada će graditi veće stanice saća, jer su mu potrebne, da ih tako nazovemo, posude za med. U zoni gnijezda gradit će stanice za buduće radilice, a tek po obodima saća - stanice za trutovsko leglo. U gnijezdu (plodištu) veličina  stanica saća će biti ista kao ona iz kojih su se pčele izlegle ili pak manja, ali najviše za 0,2 mm. Kada su Dee i Ed Lusby, pčelari četvrte generacije, počeli koristiti male stanice saća u suradnji sa Mike Hauselom, presložili su okvire na svojih tisuću košnica. Oni drže svoje pčele u pustinjskim predjelima Arizone, poštujući opet koliko je to moguće, prirodne zakone u radu sa svojim pčelama. Satna osnova, koju mi pčelari koristimo, predstavlja osnovu rada na pčelinjaku. Kao što kod čovjeka postoji lijeva i desna cipela, tako kod pčela postoji desna i lijeva strana satne osnove ili saća. Ako kod sebe imate okvir sa satnom osnovom ili saćem, pogledajte u dno stanice, okrenuto prema svjetlu, i vidjet ćete 3 romba. Ta tri romba čine jedan znak. Ako okvir okrenemo kao list knjige, u dnu stanice saća opet ćemo vidjeti 3 romba, ali sada drugačije posložena. Ako na jednoj strani satne osnove vidimo znak Y (nazovimo ga ipsilon) s druge strane će biti znak Y naopačke (nazovimo ga mercedes) da se razlikuje od obrnutog ipsilona radi lakšeg razumijevanja. U prirodi pčele grade satnu osnovu gdje su s obje strane saća stanice sa znakom (mercedes), ali mi to moramo zanemariti.




Zanimljivo otkriće: i muhe su odgovorne za izumiranje pčelinjih zajednica!?



Ivana Berg-Divald


Uzročnik misterioznog nestajanja milijuna pčela je muha, tvrde znanstvenici. Muhe nametnici se udomaće na leđima pčela, udalje ih od zajednice i polako ih usmrćuju, prenosi Daily Mail.

KAKO JE SVE POČELO...
Prije pet godina američki znanstvenici su prvi puta primijetili da pčelinje zajednice nestaju, a da ne postoji konkretno objašnjenje. Nedugo zatim, misteriozno izumiranje pčela prijavili su i europski pčelari, i to uglavnom u zapadnoj Europi, a u nekim slučajevima zabilježen je nestanak i do alarmantnih 90 posto pčelinjih zajednica. Slijedom toga, znanstvenici iz cijelog svijeta udružili su se u razotkrivanju uzročnika CCD-a (Colony Collapse Disorder) i sasvim slučajno došli do najnovijeg otkrića, prema kojem se muha Apocephalus borealis, koja napada pčele, čini (prema nekim teoretičarima) kao trenutno najprihvatljiviji razlog zašto pčele masovno umiru.




EU i pesticidi:
Kontrola GMO-a u sklopu pridruživanja Hrvatske EU



Ivana Berg-Divald


U sklopu projekta Utjecaj hrvatskog pridruživanja EU na zdravlje i okoliš kojeg financira Europska Unija kroz program IPA INFO 2009, Zelena akcija je 16. i 17. siječnja organizirala predavanje i okrugli stol o utjecaju koje bi pridruživanje Europskoj Uniji trebalo imati na kontrolu genetski modificiranih organizama u Hrvatskoj.

Predavanje O zakonodavstvu Europske Unije vezanom uz GMO-e te izglede za njegove eventualne promjene u budućnosti održala je voditeljica kampanje za hranu organizacije Friends of the Earth Europe Mute Schimpf. Osim toga, govorila je i o nedavnoj odluci Europskog suda pravde u Luksemburgu prema kojoj će med kontaminiran GMO peludom morati biti posebno označen, što se smatra velikom pobjedom organizacija za zaštitu okoliša i moglo bi dovesti do daljnjeg postrožavanja legislative EU o GMO-ima.

SLABOST ZAKONODAVSTVA EU: GMO KOMPANIJE NE SNOSE TROŠKOVE ŠTETE!
- Ako odlučite pristupiti EU, možete izgubiti nešto snage u zakonodavstvu. Primjerice, generalna zabrana GMO-a neće biti u skladu s EU propisima. Austrija je pokušala nešto slično, ali Europska komisija nije odobrila. S druge strane ne znači da ćete morati išta uzgajati što ne želite. Potrebna je snažna politička volja da se nađe rješenje koje bi zadovoljilo i europske odredbe i osiguralo zemlju slobodnu od GMO-a, istaknula je voditeljica kampanje za hranu organizacije Friends of the Earth Europe Mute Schimpf,  na okruglom stolu  Zelene akcije uoči referenduma za ulazak Hrvatske u EU, koja je nadodala da je slabost zakonodavstva Unije u tome što ono ne predviđa da GMO kompanije snose troškove štete za kontaminaciju polja drugih proizvođača.





GOSPODARSTVO




Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo



PREUZETO SA: www.orkis.hr


Prije svega moramo naglasiti da je poljoprivreda strateška djelatnost koja svojom gospodarskom, ekološkom i socijalnom ulogom pridonosi održivom razvoju Republike Hrvatske. Ona obuhvaća biljnogojstvo, stočarstvo i s njima povezane uslužne djelatnosti, sukladno skupinama Nacionalne klasifikacije djelatnosti: uzgoj jednogodišnjih i višegodišnjih usjeva i uzgoj stoke, peradi i ostalih životinja.             

Prema popisu poljoprivrede iz 2003. godine proizlazi da se 84% poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj nalazi u posjedu obiteljskih gospodarstava. Također je zanimljiva činjenica da prema podacima Državnog zavoda za statistiku dobivenih popisom poljoprivrede 2003. godine, u Republici Hrvatskoj postoji 449.896 poljoprivrednih gospodarstava, od čega su 448.532 obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a 1.364 poslovnih subjekata koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom (pravne osobe i obrtnici).

U daljnjem tekstu obraditi ćemo zakonske okvire obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Obzirom da je tema poprilično široka podijeliti ćemo je u dva dijela.           





Cijene meda u EU i susjednim zemljama



Ivana Berg-Divald




NJEMAČKA

Maloprodajne cijene meda u Njemačkoj bile su relativno konstantne u 2011. godini, ali su i blago rasle, kazao je dr. Sebastian Spiewok. Tako je u pakiranju od 500 grama cijena poliflornog “proljetnog meda” u maloprodaji iznosila 4,04 Eura, poliflornog “ljetnog meda” 4,10 Eura, dok se med od uljane repice prodavao po 3,93 Eura. Iako su u nekim regijama Njemačke razlike u maloprodajnim cijenama iznosile više od 1 Eura, cijene u trgovinama su, pak, toliko različite, ovisno o tvrtkama i vrsti meda, da je do zaključenja ovog broja Hrvatske pčele bilo nemoguće napraviti nekakav presjek cijena, napominje dr. Sebastian Spiewok iz redakcije Bienen Journala.

Otkupne cijene (po kilogramu meda) u bačvama od 300 kg su se kretale:
  • Od 3,50 do 4,00 Eura za poliflorni med;
  • Od 3,00 do 3,50 Eura za med od uljane repice;
  • Od 5,00 do 7,00 Eura za šumski med;
  • Od 7,50 do 8,50 Eura za med od jele (crnogorica).





MEDONOSNO BILJE




Ljepljivi oman (Dittrichia viscosa (L.) Greuter)




Matija Bučar

Ljepljivi oman je trajnica, nalik na grmić, dubokog i debelog korijena, koji je prekriven žljezdastim, ljepljivim dlakama. Otuda i naziv vrste; lat. Viscosa - ljepljiv. Stabljike su razgranate i obilno lisnate, a u starijoj dobi i drvenaste. Listovi su sjedeći, lancetastog oblika i nazubljenih rubova. Žuti glavičasti cvat, ugodna mirisa građen je od vanjskog prstena obodnih jezičastih cvjetova te unutarnjeg diska cjevastih cvjetova. Svi cvatovi zajedno oblikuju gustu metlicu na vrhu stabljike. Plod je svijetlosmeđa roška s krunicom. Svi plodovi neko vrijeme ostaju na cvjetištu (lampion) dok ne dozore i dok ih vjetar ne otpuše.

Ova prastara ljekovita biljka danas je u pučkoj medicini gotovo zaboravljena. Koristila se za zacjeljivanje rana, protiv malarije, tumora i grčeva u mišićima. Moderna medicina otkrila je u ovoj biljci niz ljekovitih tvari. Ljepljivi oman od davnina je poznat i kao izvor žute boje, koja se dobivala iz korijena.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.