Hrvatska pčela 1/2013
Vedran Lesjak   
Petak, 21 Prosinac 2012
Image
TEHNOLOGIJA


LR košnica – moja iskustva - I. dio


Naum Bandžov
Od 1987. godine kada sam počeo istraživanja za svoj magistarski rad, a uporedo od 1989. i za doktorat na temu: "Komparativna ekološko – biološko - ekonomska istraživanja dvomatične i jednomatične metode stacionarnog pčelarenja u Makedoniji" uveo sam četvrti po redu sustav pčelarenja pod nazivom Ekološko - tehnološko - tiološki - tombiniranu metodu pčelarenja sa dvojnim zajednicama (Sl. 7). Zašto četvrti sustav? Pa, zato što sam godinama tražio najbolju tehnologiju, a prve tri me nisu u potpunosti zadovoljile kao što je to kod dvomatičnog pčelarenja. Zaslugu da dođem do ovih tehnologija ima knjiga prof. dr. sc. Sime Grozdanića "Dvomatični sustav pčelarenja", izdana 1962. godine, koja se odnosi na dvomatični sustav pčelarenja sa pološkim košnicama i biološkim pogledom na pčelinje leglo te njegovo ponašanje tijekom godine. Kada pčelar shvati taj biološki aspekt (fenomen), onda ga uopće nije teško primjeniti na bilo koji tip košnice.

Prihvatio sam taj njegov biološki pogled, odnosno ponašanje pčelinjeg legla, i primjenio ga  na standardnoj LR košnici u daljnjem tijeku pčelarenja.

LR košnica interesantna je za naše pčelare, jer daje veliku mogućnost manipulacije s nastavcima, a ujedno omogućava da se tehnologija pčelarenja podigne na najvišu razinu. Vrlo je važno da i naši poljoprivredni stručnjaci prihvate pčelarstvo kao privrednu granu, s tim da edukaciju o pčelarstvu trebaju podignuti na višu razinu u odnosu na dosadašnje i današnje programe od srednjeg do najvišeg obrazovanja, a veterinari i veterinarska struka, pčelu, odnosno pčelinju zajednicu kao socijalno biće, ne smiju svrstavati u stoku (životinje) u sadašnje zakone o zdravstvenoj zaštiti. Pčelinja zajednica, kao socijalno biće, u biološkom i zdravstvenom pogledu, dijametralno se razlikuje u odnosu na ostale nesocijalne životinje.

Većina pčelara na ovim prostorima pčelari na klasičan način s jednom maticom i standardnim dijelovima LR košnice: podnica, dva ili tri LR nastavka, poklopna daska s običnom plastičnom hranilicom ili zbjeg s hranilicom i krovom. Manje njih pčelari suvremenije, klasičnim dvomatičnim sustavom, a vrlo malo na suvremen način po zahtjevima svjetske tehnologije s dodatnim dijelovima - kao sastavnim dijelom LR košnice.



Kako proizvesti pčelinju maticu za vlastite potrebe? - I. Dio


Krste Bukvić
Pčelinja matica je duša pčelinje zajednice, a pčelar koji proizvodi dobre matice predstavlja vrh pčelarske prakse. Ove riječi sam davno čuo od vrsne poznavateljice i zaljubljenice u pčelinji svijet, osobe za koju bez ustezanja i s ponosom mogu reći da mi je bila prijateljica, pokojne dr. Dragice Grbić.

Siva pčela (Apis mellifera carnica) se s razlogom smatra jednom od najpriznatijih pčelinjih vrsta pčela. (Ovom konstatacijom mi nije ni na kraj pameti omalovažiti ostale tipove pčela.) Siva pčela, koju mnogi žele prisvojiti je pčela brdsko - planinskog, panonskog i mediteranskog područja, a danas je imaju i na mnogim pčelinjacima na Apeninskom  poluotoku, kao i u Austriji, Češkoj i Slovačkoj. Sivu pčelu u prostoru Hrvatske dijelimo u tri eko tipa: mediteranski, brdsko - planinski i panonski eko tip, ali ovu podjelu još treba znanstveno pratiti i proučavati kako bi dobila i znanstveno službeno priznanje. Isto tako, ovu podjelu treba gledati kao izuzetno bitan čimbenik u rezultatima kvalitete matica. Matica proizvedena u mediteranskom dijelu zemlje teško će davati rezultate u kontinentalnom dijelu kao u prirodnom okružju iz kojega potječu njeni preci. Jednom davno, na mom početku bavljenja pčelarstvom, nabavio sam matice kod Janka Pislaka, a od nabavljenih matica 40 posto matica - u periodu od 30 dana pčele su izvršile tihu izmjenu. Budući da sam s gospodinom Pislakom telefonom kontaktirao dosta često, požalio sam mu se i tražio objašnjenje. Bez oklijevanja mi je rekao: „A, što bi ti napravio kada bi došao živjeti u Alpe? To ti je još jedan dobar razlog da počneš s proizvodnjom matica za svoje potrebe!“



APITERAPIJA


Apiaromaterapija - najdjelotvornija pomoć iz prirode

Gordana Hegić
Spoj najnovijih znanstvenih spoznaja i najstarijih načina uklanjanja tegoba, sjedinjen pod pojmom apiaromaterapija, objedinjuje blagotvorna svojstva pčelinjih proizvoda i najkvalitetnijih eteričnih ulja u jedinstvene, inovativne proizvode zaštićene recepture i procesa proizvodnje. I apiterapija i aromaterapija imaju tisućljetnu tradiciju i prisutne su u svim kulturama kroz povijest. Iako zamiru razvojem kemije i farmacije, u posljednjih nekoliko desteljeća doživljavaju ponovno buđenje.

ETERIČNA ULJA
Eterična ulja su smjese hlapivih, biološki aktivnih spojeva dobivenih iz biljnog materijala destilacijom ili tiještenjem, a zbog malih molekula i lipofilnosti kroz kožu vrlo brzo ulaze u  organizam. Da bismo smanjili brzinu ulaska, eterična ulja na kožu nanosimo razrijeđena u biljnim uljima.

Eterična ulja prolaze kroz slojeve kože, njeguju je i hrane. Njihove spojeve koža prepoznaje i ugrađuje ih u svoje stanice, gdje uspostavljaju ravnotežu staničnih funkcija i potiču međustaničnu izmjenu tvari. Kvalitetna eterična ulja (a samo kvalitetna kemotipizirana eterična ulja smijemo koristiti u aromaterapiji i apiaromaterapiji) na bočici, deklaraciji ili certifikatu moraju imati navedene sljedeće podatke:
·    Latinski naziv roda i vrste biljke.
·    Dio biljke iz kojeg se dobiva eterično ulje.
·    Način dobivanja eteričnog ulja.
·    Kemotip, odnosno glavne kemijske sastavnice eteričnog ulja.
·    Zemlja porijekla biljnog materijala iz kojeg se dobiva eterično ulje.
·    Način uzgoja biljnog materijala.
·    LOT broj.
·    Rok trajanja.

U apiaromaterapiji eterična ulja se miješaju s medom, propolisom, voskom i baznim uljima radi što boljeg prodiranja u kožu, a samim time i što kvalitetnijeg ublažavanja određenih zdravstvenih tegoba. Za vrijeme primjene dolazi do prodiranja ulja u kožu i tijelo kroz dermu. Kontakt eteričnoga ulja sa živčanim završecima u koži izaziva trenutačnu reakciju živčanoga sustava. Rezultat ovisi o kombinaciji i željenom učinku pojedinih ulja, a može biti od relaksacije do smanjenja bolova, napetosti, upala.



Hrvatsko apiterapijsko društvo na međunarodnoj znanstvenoj sceni

Ivana Berg-Divald
Hrvatsko apiterapijsko društvo ostvarilo je svoj prvi nastup na međunarodnom znanstvenom skupu. Naime, doc. dr. sc. Ivana Tlak Gajger i dr. sc. Dražen Lušić su u svojstvu predstavnika Hrvatskog apiterapijskog društva (engl. Croatian Apitherapy Society) imali zapažene radove na međunarodnom simpoziju pod nazivom „Drugi međunarodni Simpozij o pčelinjim proizvodima. Godišnji sastanak Međunarodne komisije za med“ (engl. II International Symposium on Bee Products. Annual meeting of the International Honey Commission) koji se od 9. do 12. rujna 2012. održavao u gradu Bragança na sjeveru Portugala.



ZANIMLJIVOSTI


Pčelarenje na švedski način

Ivana Berg-Divald
Kao što smo najavili u prošlom broju „Hrvatske pčele“, donosimo vam cjelovitu reportažu s predavanja stručnog savjetnika za pčelarstvo Prebena Kristiansena iz Švedskog pčelarskog koji je 10. studenog nakon svečanog otvorenja, “Dalmatine” u Splitu hrvatskim kolegama pojasnio skandinavski model pčelarenja i prenio švedska iskustva u organizaciji rada saveza, pčelara, tehnologije pčelarenja i borbe protiv bolesti pčela. Saznali smo tako da u Švedskoj postoji između 125 i 150 tisuća pčelinjih zajednica, kao i 12 tisuća pčelara raspoređenih u dvije organizacije: Švedski pčelarski savez - koji broji 9700 članova i Udrugu profesionalnih i poluprofesionalnih pčelara sa oko 600 članova (od čega je većina opet uključena i u Švedski pčelarski savez). Većina švedskih pčelara su mali pčelari (oko 85 posto), a također se procjenjuje da u Švedskoj postoji i oko 100 pčelarskih profesionalaca. Isto tako, broj članova Saveza u posljednje tri godine se povećao, a među novim pčelarima veliki udio - od čak 25 posto članstva zauzimaju žene. Svaka čast!

Ukupna proizvodnja meda u Švedskoj iznosi oko 3 tisuće tona godišnje, dok je potrošnja duplo veća, stoga se 3 tisuće tona mora uvoziti. Isto tako, procjenjuje se da se oko 40 posto proizvedenog meda u Švedskoj prodaje u trgovinama, a ostatak odlazi potrošačima iz prve ruke – diretnom prodajom. Cijena meda u prodaji na veliko iznosi između 3,5 i 4 eura po kilogramu, dok u maloprodaji jako varira i kreće se od 10 do 25 eura – ovisno o pakiranju, veličini, vrsti meda i potrebi na tržištu. Osim toga, postoje dvije do tri velike tvrtke za pakiranje meda (jedna od njih je djelomično bila u vlasništvu Švedskog pčelarskog saveza) i 10 do 15 manjih tvrtki za obradu meda koje kupuju med od pčelara koji proizvode više meda nego što mogu prodati.




Kemija na pčelinjaku


Dejan Kreculj
Sindrom nestajanja pčelinjih zajednica - CCD, već dugo vremena je tema o kojoj se znanost (ne)suglasno izjašnjava. Najčešće spominjani krivac nalazi se među kemikalijama, jer pčele izložene njihovom djelovanju mijenjaju ponašanje čiji je krajnji ishod, uglavnom, letalni. Ne znajući do kakvih će se sve otkrića doći u traganju za istinom, posegnuli smo malo za prošlošću i mogućim korjenima ove apokalipse; u vrijeme polovice prethodnog stoljeća - vremena burne ekspanzije kemijske tehnologije, ali i tihog praćenja utjecaja kemikalija na pčele, okruženje i nicanja ekološke svjesti i savjesti čovječanstva.

Stoga smo vam odabrali prilog za koji verujemo da će biti zanimljiv: prikaz znanstvenog istraživanja C. R. Rlbbansdsa iz Bee Research Departmenta, Rothamsted Experimental Station, Harpenden (England), pod naslovom "Promjene u ponašanju pčela poslije anestezije" (Changes in the behaviour of honey-bees following their recovery from anaestesia), objavljenom u The Journal of Experimental Biology, 1950, Vol. 27, ¾ pp. 302-310.

Ispitivanje koje je proveo autor rada odnosilo se na anestetsko, omamljujuće, djelovanje tri, u odnosu na današnje pesticide, vrlo bezazlena agensa: ugljičnog dioksida, dušika i kloroforma na pčelinje ponašanje, dužinu njihovog života i pamćenje.



ZNANOST



Obrambeno ponašanje pčela



Ivana Tlak Gajger
Uobičajeno se pčelinje zajednice svrstava u agresivne ili mirne, no zapravo one nisu niti jedno od navedenog. Pčele su tijekom svog evolucijskog razvoja usavršile brojne mehanizme obrane svoje zajednice, a razina pritom ispoljene agresije predstavlja mjeru osjetljivosti i intenziteta obrambenog ponašanja. Obrana pčelinje zajednice je podijeljena na najmanje tri različita i odvojena tipa ponašanja pčela, a to su: stražarenje, praćenje i ubadanje žalcem. Medonosne pčele imaju opravdani razlog za obranu svoje zajednice jer se unutar iste nalazi skladišten bogat izvor hrane, legla, voska, meda i peluda, kao i same pčele. Grabežljivci i nametnici koje nalazimo u pčelinjim zajednicama su raznoliki i brojni, a razina obrane zajednice je nesumljivo povezana s jačinom i/ili pritiskom invazije. Primjerice, čovjeka se može smatrati najvećim neprijateljem pčela, jer su još u davna vremena tzv. „lovci na med“ (eng. „honey hunters“) narušavali mir i uzimali hranu pčelinjim zajednicama koje su živjele slobodno u prirodi.

NA STRAŽI
Stražarice su pčele koje čuvaju ulaz u košnicu, te sprječavaju ulaženje „tuđih“ pčela, kukaca, životinja i ostalih štetnika i neprijatelja. Stražarice su vrlo aktivne, te brzo uočavaju i pregladavaju pčele koje prilaze košnici i spuštaju se prema letu, a prije nego uđu u košnicu. Pregled uključuje tzv. „njuškanje“ novopridošlih pčela u svrhu prepoznavanja „vlastitih“, te istodobno odbijanje „tuđih“ pčela koje potječu iz drugih zajednica. Stražarice pritom često zauzimaju karakterističan obrambeni stav, tako da stoje na stražnjim nogama na podlozi, a glavu, tj. antene, usmjere prema naprijed. Uobičajeno krila drže okrenuta od tijela kao da se pripremaju za polijetanje. Pčele koje odgovaraju na prijetnju nazivaju se vojnici ili „žalnici“, a na svako uznemiravanje izlijeću iz košnice, te ubadaju žalcem. Ponekad iste pčele mogu i slijediti „uljeze“. Stražarenje je specijalizirani zadatak koji obavljaju skupine radilica unutar sveukupne sheme prolaznog obavljanja pojedinih funkcija u zajednici (funkcionalna specijalizacija različitih članova zajednice posljedično dovodi do podjele rada unutar zajednice). Stražarenje se kao obrazac ponašanja pojavljuje kod radilica mlađih od sakupljačica, a starijih od kućnih pčela. Stražarice s obavljanjem zadatka čuvanja zajednice započinju između sedmog i 22. dana života. Prosječna dob stražarica koje obavljaju navedeni zadatak je dosta promjenjiva, no kreće se približno između 13. i 16. dana starosti. Također, među pojedinim radilicama se razlikuje dužina vremena koje provedu kao stražarice, no srednja dužina iznosi približno 1,4 dana. Većina pčela stražari manje od jednog dana, dok opet, neke stražare i više od šest uzastopnih dana.





REPORTAŽA
 
 
 
Osijek je kolijevka hrvatskog pčelarstva


Branko Vrbošić
Pčelarstvo je najspremniji segment poljoprivrede pred ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Hrvatsko pčelarstvo ima tradiciju, proizvodnju, standarde, projekte, potencijale, ali još uvijek ima problema koji opterećuju ovu djelatnost. I te probleme treba rješavati u izravnim kontaktima proizvođača i resornih državnih tijela.

Takav se zaključak nameće nakon 6. Pčelarske manifestacije „Osijek je kolijevka hrvatskog pčelarstva“ koja je održana u Osijeku 23. i 24. studenog 2012. godine. Pokrovitelj manifestacije bili su Osječko-baranjska županija, Hrvatski pčelarski savez, Grad Osijek i HGK Županijska komora Osijek, a organizaciju je vodio Županijski savez pčelara Osječko-baranjske županije.

SPOJ TRADICIJE I AKTUALNOSTI       
Manifestacija je počela u petak navečer, 23. studenog, misom zahvalnicom za plodove podarene pčelarima u 2012. godini koju je u Župnoj crkvi Preslavna Imena Marijina u Donjem gradu vodio velečasni Ivica Jurić. Uz pčelare iz Osijeka, Valpova, Đakova, Donjeg Miholjca, Našica i Baranje na svetoj misi je bio i gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo, a nakon mise održano je neformalno druženje pčelara.




Udruga pčelara „Valpovština“ Valpovo obilježila 130 godina rada


Branko Vrbošić
Organizirano pčelarenje u Valpovu počelo je prije 130 godina, točnije 3. prosinca 1882. godine kada je u ovom gradu osnovana prva podružnica Hrvatsko-slavonskog pčelarskog društva iz Osijeka. Stoga je u subotu, 1. prosinca 2012. godine u Centru kulture „Matija Petar Katančić“ u Valpovu, u prisustvu oko 300 uzvanika, obilježen taj jedinstveni jubilej Udruge pčelara „Valpovština“ Valpovo.

Proslava je održana pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, a među uzvanicima bili su gradonačelnik Valpova Leon Žulj i Belišća Zvonko Borić, načelnik Bizovca Srećko Vuković i Petrijevaca Ivo Zelić, zamjenik župana Osječko–baranjske županije Željko Kraljičak, saborski zastupnik Tomislav Ivić, prof. dr. sc. Zlatko Puškadija s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, prof. dr. sc. Ljiljana Primorac i prof. dr. sc. Jurislav Babić s Prehrambeno – tehnološkog fakulteta u Osijeku, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Martin Kranjec, predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza Stjepan Brijačak, predsjednik Županijskog saveza pčelara Osječko – baranjske županije Zvonimir Pajnić, pčelari iz Osijeka, Našica, Đakova, Donjeg Miholjca, Belog Manastira, Voćina, Vinkovaca, Slavonskog  Broda i drugih gradova.



Ocjenjivanje: Zlatni sjaj pčelarskog rada


Vedran Lesjak
U subotu 24. studenog u Zlatar Bistri u Domu kulture održana je svečana dodjela nagrada 11. ocjenjivanja i izložbe meda Krapinsko-zagorske županije koje je održano u organizaciji Upravnog odjela za poljoprivredu i Saveza pčelarskih udruga Krapinsko-zagorske županije, uz financijsku podršku partnera HGK Župnijske komore Krapina i ovogodišnjeg domaćina općine Zlatar Bistrice. Pokrovitelj manifestacije bilo je Ministarstvo poljoprivrede. Manifestaciji su osim nagrađenih prisustvovali i vodeći ljudi Krapinsko-zagorske županije, saborski zastupnik Željko Kolar, načelnik Zlatar Bistrice Žarko Miholić te županica Sonja Borovčak, koji su i uručili nagrade pčelarima.
Natjecanje koje se organizira u cilju promocije zagorskog meda i njegove prepoznatljivosti na tržištu ove godine je privuklo 70 pčelara sa 93 uzorka meda. Bagremovih uzoraka bilo je 53, kestena 23, livada 7, cvjetnog 7, medljikovca 2 i jedan uzorak lipovog meda, a ukupno je uručeno 50 zlatnih, 30 srebrnih te 13 brončanih odličja. Ovako veliki broj nasjajnijih odličja rezultat je neprestane edukacije što se pokazalo kroz kvalitetu. Zanimljvo je, i svakako vrijedno spomena, da se vlaga u medovima tijekom godina održavanja natjecanja smanjivala, pa je tako ove godine prosječna vlaga iznosila 15,8.



GOSPODARSTVO


Muke po legalizaciji objekata


Ivana Berg-Divald
Tijekom traženja potrebitih informacija za legalizaciju objekata za pčelarstvo vaša novinarka i I. Erdeljac, koji se hrabro upustio u avanturu legalizacije svog pčelarskog objekta, susreli su se s nizom problema. Naime, procedura legalizacije nezakonito izgrađenih objekata novost je o kojoj ni oni koji bi trebali znati nisu baš najbolje upućeni. Primjerice, zatražite li informacije u Ministarstvu graditeljstva (što bi bilo logično da barataju informacijama), dobit ćete dosta oprečnih mišljenja. Tako nam je u telefonskom razgovoru iz Ministarstva graditeljstva rečeno da pčelari ne podliježu legalizaciji (jer dotični su povezali pčele isključivo sa kotačima?!), dok smo u pisanom obliku iz istog Ministarstva dobili šturi odgovor da sve zgrade povezane s tlom u kojima su smještene pčele podliježu legalizaciji, neovisno o tome koja je veličina tog objekta, od kojeg materijala je izgrađen i slično. Osim toga, dosta neslaganja u sferi zakonske regulative bilo je i kod projektanata. Naime, njima se ova legalizacija nimalo ne sviđa jer po njihovom mišljenju dolazi samo do stvaranja zbrke u građevinarstvu. Taj dio stručnog dijela očito je veći problem za građevince nego za laike, što je na svojoj koži otkrio I. Erdeljac tijekom postupka legalizacije pčelarskog objekta koji se nalazi samo 200 metara od njegove kuće, a u kojemu drži vrcaljku i drugu opremu za pčelarstvo.



MEDONOSNO BILJE


Mrtva kopriva (Lamium L.)

Matija Bučar
U Hrvatskoj raste petnaestak svojti mrtve koprive i sve su “dobroćudne”, bez žarnica kakve imaju prave koprive (rod Utrica). Mala mrtva kopriva rasprostranjena je u Europi, Aziji, umjerenim dijelovima Afrike; udomaćena je u Sjevernoj Americi i Australiji. Ova se izuzetno medonosna biljka diljem svijeta smatra opasnim korovom: razmnožava se sjemenkama i vegetativno.
 
Može se kuhati u obliku variva s drugim povrćem, a cvjetovima ukrasiti salatu. Ljekovita svojstva male mrtve koprive vežu se uz antireumatična djelovanja, smirivanje vrućice i upalnih procesa, regulaciju rada probavnog i dišnog sustava.